VRTLINSKA
Danas je selo Vrtlinska rubno selo Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Čazme prema Sisačko – moslavačkoj županiji. Nalazi su u vrlo lijepom brežuljkastom dijelu Grada Čazme, obrubljeno šumama i prekrasnom prirodom.
Cijela je Moslavina u predtursko doba bila vrlo gusto naseljen kraj. Sela i gradovi nizali su se po pitomim obroncima Moslavačke gore. Tako i selo Vrtlinska pod tim imenom Wertlin ili Werthlyn postoji u srednjovjekovnom razdoblju. Čak je 1163. g. zabilježeno naselje Warda koje bi odgovaralo položaju Vrtlinske.
Usmena predaja bilježi da su Vrtlinčani pričali kako je u Čazmi boravio turski paša. U Vrtlinskoj je imao svoje vrtove iz kojih je dobivao najbolje povrće. Od tih vrtova nije ništa preostalo, već samo turski klinčeci koji još i sada ovdje uspijevaju po livadama, a odlikuju se žarko-crvenom – turskom bojom.
Vrtlinska je smještena južno od Čazme, a zapadno od šume ili gore Garjevice. U srednjem vijeku smještena je uz jednu od mnoštva razgranatih cesta po Moslavini. Godine 1501. godine proveden je popis župnika po župama Zagrebačke biskupije te je tom prilikom popisan i župnik u Vrtlinskoj.
Po popisu žitelja i obitelji iz 1704. godine ovdje žive 22 obitelji porijeklom iz susjednih krajeva – Posavine, Polonja, Turopolja i predavačkog naselja. U krajiškom popisu od 1732. godine zapisano je još 5 novih naseljenika. Godine 1850. u Vrtlinskoj živi u 26 kuća 316 žitelja.
Iza krize krajem 19. st. stanovništvo se povećava pa u 106 kuća živi 550 stanovnika. Tada je osnovan zaselak Pavličani s četrdesetak kuća. Oba ta naselja su dobro napredovala imajući 1 300 jutara plodne zemlje. U 20. stoljeću tu se doseljavaju Ličani i Gorani. Šezdesetih godina 20. st. u Vrtlinskoj živi 650 stanovnika. Po popisu stanovništva iz 1971. u Vrtlinskoj je u 82 domaćinstva živjelo 269 žitelja, 1991. u 81 domaćinstvu 236, a po popisu iz 2011. ovdje živi 164 žitelja.
Poražavajući su opći podatci o demografskim kretanjima tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Tako je popisom stanovništva 1921. godine, prvom nakon Prvog svjetskog rata, u Vrtlinskoj i okolnim naseljima nominalni broj stanovnika smanjio se za 22, a tijekom Drugog svjetskog rata poginulo je 85 ili 6,33% od ukupno 1342 stanovnika zabilježena tijekom popisa 1931. godine u selima Andigole/Kopčić Brdo, Pavličani, Pobjenik, Pobrđani i Vrtlinska.
Gubitak stanovništva u Vrtlinskoj i ostalim pripadajućim naseljima naročit je početkom 1960.-tih godina kada se seljaci proletariziraju i sele se u gradove i industrijska središta zbog sve težih uvjeta života u selu, loših prometnica i općenito niskog životnog standarda.
Opća poljoprivredna zadruga Čazma otvara 1946. godine prodavaonicu u Vrtlinskoj. Za robu široke potrošnje uvedena je opskrba na točkice tj. kupone za prehranu i odjevne predmete.
U Vrtlinskoj 1950-tih godina radi istoimena Seljačka radna zadruga (SRZ).
Od 1952. godine u Vrtlinskoj djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo.
Novoosnovani mjesni ured u Vrtlinskoj počeo je raditi od 1. siječnja 1961. godine.
1950-tih i početkom 1960-tih godina u Vrtlinskoj djeluje ambulanta u kojoj se najviše pažnje poklanja otkrivanju bolesti TBC-a od koje u cijeloj Općini Čazma boluje 8% stanovništva.
Skupština Općine Čazma 1987. godine sklapa Samoupravni sporazum s Industrijom stakla iz Lipika. Sporazum sadržava odredbe po kojima je Industrija stakla morala izraditi analizu ekonomske isplativosti rudnika u Vrtlinskoj te u narednom periodu od tri godine sagraditi u Čazmi pogon za preradu kremenog pijeska u staklo. Do ožujka 1990. godine Industrija stakla iz Lipika samo je odvozila sirovinu iz Vrtlinske, ostale odredbe SAS-a nisu poštivane, a nije plaćana ni rudarska renta za eksploataciju kremenoga pijeska.
Danas je Vrtlinska središte Mjesnog odbora Vrtlinska za naselja: Andigole, Pavličani, Vrtlinska, Pobjenik i Pobrđani.
Od znamenitih stanovnika Vrtlinske sigurno je najpoznatiji Slavko Vereš, karikaturist, publicist i kajkavski stihotvorac koji je ovdje rođen 1887. godine. Bio je prvi hrvatski autor kojemu je karikatura bila jedino područje zanimanja.
CRKVA SV. JELENE KRIŽARICE U VRTLINSKOJ
Vrtlinska se spominje kao župa u Čazmanskom arhiđakonatu još 1491. godine. U popisu iz 1501. godine naveden je njezin župnik Georgius in Werthlyn, odmah iza obližnje župe Waralya (Podgrađe kod Kompatora, južno od Vrtlinske gdje je u XV. st. osnovan franjevački samostan). Zasada nije poznat položaj srednjovjekovne crkve niti njezin titular na prostoru današnje Vrtlinske. Nakon odlaska Turaka, Vrtlinska je prvotno potpadala pod župu Čazma do 1789. godine kada je, poput Gornjeg Miklouša, postala samostalnom župom. Već 1797. godine pripadala je Ivanićkom kotaru.
U središtu sela blizu ceste na nešto povišenom zemljištu nalazi se crkva sv. Jelene Križarice. Sagrađena je 1864. godine u klasicističkom stilu kao jednobrodna građevina visokog zvonika iznad zapadnog pročelja prema cesti i dugim brodom zaključenim nižim svetištem. Prostrani brod iza zvonika ima pjevalište opremljeno orguljama, a na bočnim zidovima broda su postavljene slike raznih svetaca. U svetištu se nalazi oltar posvećen sv. Jeleni Križarici. Zidovi svetišta i broda raskošno su oslikani u fresko-tehnici. Crkva je obnavljana u vrijeme Stjepana Novačkog, upravitelja vrtlinske župe (1978.-1987.).
OSNOVNA ŠKOLA VRTLINSKA
Trivijalna škola (škola koja ima dva razreda i jednog učitelja) djeluje u Vrtlinskoj od 1830. godine.
Školska zgrada sagrađena je u Vrtlinskoj oko 1881. godine. U školi je 24.12. 1878. godine rođen Slavko (Vjekoslav, Aloisius) Vörös (Vereš) kao 65. dijete rođeno i kršteno tijekom 1878. godine u Župi sv. Jelene Križarice u Vrtlinskoj, prvi hrvatski profesionalni karikaturist, a bio je i ilustrator, autor stripova, književnik, urednik i izdavač. U Matičnoj knjizi rođenih Župe u Vrtlinskoj navedeno je da je rođen u učioni jer je njegov otac Tomo bio učitelj koji je sa suprugom Gabrijelom stanovao u školskoj zgradi.
O broju učenika i ostalim podatcima u razdoblju od 1830. do 1946. godine nisu zatečeni podatci.
Prve podatke o školi bilježi 1946. godine učitelj Matija Đerkeš.
U školskoj godini 1949/50. ovdje je 130 učenika od 1. do 4. razreda. Od 1954. godine za 43 učenika četverogodišnje škole učionica je uređena u seoskom domu u Pobjeniku kako učenici ne bi pohađali udaljene škole u Suhaji i Vrtlinskoj.
Uvođenjem obveznog osmogodišnjeg školovanja, škola u Vrtlinskoj radi broja učenika i udaljenosti od ostalih centara postaje osmogodišnjom. Tijekom šk. god. 1956./57. u Vrtlinskoj djeluju tri učitelja u četiri razreda u kojima je 140 učenika (35 po razrednom odjelu).
Naredne šk. god. 1957./58. broj učenika pada na 110 u četiri razredna odjela u kojima sada radi 4 učitelja.
Već se 1959. godine se Narodna osnovna škola u Vrtlinskoj i pripaja Osnovnoj školi „Milan Novačić“ u Čazmi najprije kao osmogodišnja, a Rješenjem Narodnog odbora Općine Čazma od 11. svibnja 1960. godine ukidaju se viši razredi i od tada škola djeluje kao četverogodišnja radi manjeg broja učenika, manjka nastavnika i gradnje nove školske zgrade koju su samodoprinosom financirali svi stanovnici Općine Čazma.
Na kraju šk. god. 1965./66. niže razrede je završilo svih 43 učenika Područne škole Vrtlinska.
Već 1970. godine broj učenika je mnogo manji – svega 23 i na toj razini – uz manje promjene – ostaje do današnjih dana kada je u Područnoj školi Vrtlinska uglavnom oko 20 učenika i dva učitelja.
Pobjenik (srednjevjekovni naziv: Byenyk ili Byenyg)
Današnje selo Pobjenik smješteno je jugoistočno od Čazme. U srednjem vijeku spominje se kao posjed Čazmanskog kaptola, čije je prihode isključivo uživao njegov prepozit (glavni kanonik kaptola). U samom središtu sela, na manjem istaknutom uzvišenju uz cestu, nalazi se crkva sv. Petra i Pavla (u srednjem vijeku zaštitnik joj je bio sv. Mihael). Položaj crkve ukazuje da je na tom mjestu prvotno vjerojatno postojalo ranosrednjovjekovno gradište. Naselje je bilo prilično veliko za ono doba te vrlo važno za Čazmu.
Nakon povlačenja Turaka selo se spominje u zapisnicima niza kanonskih vizitacija u sastavu župe Čazma. U zapisniku iz 1681. g. za ovu kapelu je navedeno, da je podignuta kao zidana građevina. Već 1701. godine bila je obnovljena. Glavni oltar u svetištu posvećen je sv. Petru i Pavlu, a sa strane poslanice bio je oltar sv. Jurja, dok je na strani evanđelja oltar sv. Josipa. Kapela se spominje i u vizitaciji iz 1704. godine, a 1715. godine Pobjenik je sjedište Župe u kojoj je župna crkva sv. Petra i Pavla i župni stan u selu. Župi su tada pripadala naselja Pobjenik, Sivicza, Vrtlinszka (kapela sv. Jelene) i Musztaffina. Samostalna župa Pobjenik bila je kratkog vijeka, jer već 1725. godine cijelo njezino područje uz obje postojeće kapele u Pobjeniku i Vrtlinskoj ponovno su pripojene župi u Čazmi. U zapisniku iz 1780. godine crkvu sv. Petra i Pavla spominje se kao zidanu građevinu koja ima sakristiju i drveni zvonik opremljen jednim zvonom postavljenim u novije doba. Oltari su ostali isti kakvi su navedeni u ranijim vizitacijama.
Kapela sv. Petra i Pavla predstavlja jednobrodnu građevinu poligonalnog začeljnog zida svetišta i zvonika na prednjoj zapadnoj strani. Prema ostatku gotičke profilacije na dovratniku vrata između svetišta i sakristije bila je građena u srednjem vijeku u gotičkom slogu. Nakon turske okupacije obnovljena je u baroknom stilu, a u 19. stoljeću dobila je i novi inventar. Posljednjih desetljeća nastojanjem čazmanskih i vrtlinskih župnika i uz pomoć vjernika znatno je obnovljena u odnosu na dotadašnju zapuštenost.
U Pobjeniku je 11. svibnja 1927. godine rođen vojnik, novinar, publicist i književnik Dragan Smuđ.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Pobjenik osnovano je 1929. godine.
1978. g.
tisak, lijepljenje, karton, papir
19 x 12 cm, opseg=241 stranica
GMČ, Zavičajna zbirka, inv. br. 7824/1
1978. g.
tisak, lijepljenje, karton, papir
19 x 12 cm, opseg=241 stranica
GMČ, Zavičajna zbirka, inv. br. 7824/2
PAVLIČANI
U 1857. i 1869. godini stanovništvo Pavličana je popisano u naselju Vrtlinska. Iskazani su prvi puta kao samostalno naselje 1880. godine, a najviše je selo imalo žitelja 1961. godine – 232. U narednih 50 godina se stanovništvo mnogostruko smanjilo tako da je zabilježeno samo 63 stanovnika.
Po predaji, selo je nastalo tako što je neki Pavle Ličan odlučio se odvojiti sa svojom velikom obitelji u posebni zaselak i po njemu su nastali – Pavličani.
POBRĐANI
Iskazuje se kao dio naselja od 1880., a kao naselje od 1948. godine. Od 1910. do 1981. iskazuje se pod imenomPobrđani Pobjenički. U 1880. podaci su sadržani u naselju Pobjenik. Godine 1890. ovdje živi 36, 1953. 144, a 2011. godine 29 stanovnika.
ANDIGOLE
Andigole su malo rubno naselje Grada Čazme prema Moslavačkoj gori. Relativno su kasno nastale, a krasi ih neobično ime. Neki su čuli od svojih starinaca da je selo nazvano po uzviku kojim su doseljeni Slovenci kao predradnici šumskim radnicima pozivali ih na posao gore – u brdo, šumu.
Andigole se iskazuju se kao naselje od 1948. godine. Prethodno iskazani podatci od 1910. do 1931. godine su za bivše naselje Kopčić–Brdo. Prvi puta je stanovništvo u Andigolama popisano 1910. godine – 19 žitelja . Radi razvoja drvne industrije Našička u Novoselcu i naglog iskorištavanja šuma, Andigole su nakon 1931. godine naseljene mnogobrojnim šumskim radnicima tako da već po popisu stanovništva 1953. godine imaju 151 žitelja. No, u narednim desetljećima stanovništvo se iseljava i bilo je pred izumiranjem. Popis 2011. godine ovdje bilježi 15 stanovnika – 1 više nego 2001. godine.
Posebno su bile značajne Andigole u II. svjetskom ratu jer su pružale utočište antifašističkom pokretu pa je u blizini Andigola bilo mnogo važnih službi koje su tamo djelovale (bolnica, civilna i vojna vlast), a u blizini Andigola osnovana je II. moslavačka brigada 21. rujna 1943. godine. Zato je nakon rata u Andigolama podignuto nekoliko spomenika u znak sjećanja na razne događaje.
U Andigolama je 1982. godine otkrivena spomen ploča i postavljena je muzejska zbirka u sjećanje na Narodnooslobodilačku borbu u Andigolama i Kopčić Brdu.
početak 20. st.
tokarenje, drvo; kovanje, željezo
visina=94,5 cm
postolje: 39 x 35 cm
kotač: promjer=43,5 cm, debljina=2 cm
GMČ, Etnografska zbirka, inv. br. 8822/1
početak 20. st.
tokarenje, drvo; rovašenje; crtorez
visina=87,2 cm
drška: visina=56,2 cm
gornji dio: širina=7,5 cm
drška: širina=3 cm
GMČ, Etnografska zbirka, inv. br. 8822/2
1944. g.
fotografija, papir
51 x 33 cm
GMČ, Zbirka NOB, inv. br. NOB-125
GMČ, Fototeka, inv. br. Nob/25/1