ČAZMA DO 1250. GODINE
OD POSJEDA DO POMOĆNOG SJEDIŠTA ZAGREBAČKE BISKUPIJE
Uvod
Čazma ove godine, 2016., obilježava svoju 790. obljetnicu postojanja. Međutim, kao što će biti vidljivo u tekstu koji slijedi, teško je sa sigurnošću utvrditi kada nastaje kao naselje. U pisanim izvorima prvi puta se pojavljuje 1232. godine u ispravi kojom biskup zagrebački, Stjepan II., utemeljuje Zborni kaptol sv. Duha u Novoj Čazmi. Značajni događaji posebno se intenziviraju tijekom druge četvrtine 13. stoljeća što uzdiže Čazmu u jedno od najznačajnijih naselja srednjovjekovne Slavonije*.
Čazma je do sada bila predmet zanimanja niza istraživača – povjesničara, povjesničara umjetnosti i arheologa, koji su se s obzirom na svoje znanstvene discipline ponajviše bavili institucijom Zbornog kaptola, odnosno crkvom sv. Marije Magdalene. Iako je Čazma neosporno naselje bogate srednjovjekovne povijesti i značajne kulturne baštine, nepokretne in situ i pokretne koja se čuva u Muzeju, još uvijek nedostaje publikacija koja bi objedinila sva dosadašnja istraživanja i predstavila nove spoznaje. Zbog toga i u svjetlu obilježavanja gotovo osam stoljeća postojanja naselja, odabrana je tema koja će sve zainteresirane odvesti u najraniju dokumentiranu povijest Čazme osvrćući se na njeno postojanje u kontekstu Zagrebačke biskupije, na pisane izvore koji je spominju, na instituciju Zbornog kaptola, na dolazak dominikanaca, ali i na značajne spomenike i arheološke lokalitete, kao i njihov međuodnos u vidu potencijalne urbane strukture srednjovjekovnog naselja.
* U doba Arpadovića Slavonija, kao zasebna cjelina Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, obuhvaćala je područje od Sutle i Kupe na zapadu do Požeške kotline na istoku, od Drave na sjeveru prema srednjem Pounju i gornjem Povrbasju na jugu – to će ujedno biti i područje koje će u svojoj jurisdikciji imati novoosnovana Zagrebačka biskupija. Naziv Slavonija od druge polovine 13. stoljeća širi se prema istoku na prostor kojeg danas nazivamo Slavonijom.
Osnivanje Zagrebačke biskupije i prvi posjed zagrebačkih biskupa
Prema tekstu Felicijanove isprave (1134. g.) može se utvrditi da je Zagrebačku biskupiju za svoje vladavine utemeljio ugarski kralj Ladislav I. Arpadović, vjerojatno 1094. g. U političkom smislu to su ujedno i godine kada se prostor srednjovjekovne Slavonije pripaja Ugarskom Kraljevstvu. Novoutemeljena biskupija bila je podređena prvotno Ostrogonskoj nadbiskupiji (do 1180. g.), a potom Kaločkoj (Kaločko-bačkoj). Nakon osnivanja Zagrebačke biskupije dominacija kršćanstva na ovim prostorima više nikada nije bila upitna, a Zagrebu je osiguran daljnji uspon u crkveno i svjetovno središte srednjovjekovne Slavonije.
Felicijanova isprava, osim što čuva spomen na čin utemeljenja biskupije, ustvari je potvrda ostrogonskog nadbiskupa Zagrebačkoj biskupiji da joj uz ostala darovana dobra pripadaju i podložnici Dubrave sa zemljom i šumom. Dubravu kao posjed zagrebačkim biskupima je pri utemeljenju biskupije poklonio kralj Ladislav I. Crkveno vlasništvo (biskupsko, kaptolsko, samostansko) uživalo je posebnu zaštitu kralja, a donacije koje su jednom bile obećane nisu se mogle povući.
Osnivanje biskupskog posjeda Čazma
Biskupi su postepeno postali autonomni vladari područja kojima su upravljali, izuzeti od kraljevskih zakona, davanja i ostalih normi zastupljenih na kraljevskim posjedima okupljenima u županije. Gledajući politički kontekst biskup je po svemu sudeći tijekom 12. st. bio župan (comes) vlastite županije (comitatus) – Dubravske. Slabljenje kraljevske vlasti, u kojoj je zemlja podloga kraljeve moći, uzelo je maha od druge polovine 13. st., nakon Tatarske provale. Tada plemstvo počinje nezaustavljivo jačati tako da je u tim općim društvenim i političkim strujanjima moguće vidjeti svojevrsnu podlogu za formiranje triju biskupskih županata, kao manjih upravnih jedinica prvotne Dubravske županije: Ivanić (comitatus de Iwanch), Čazma (comitatus Chasmensis) i Dubrava (comitatus de Dombro), sa svojim upravno-administrativnim središtima u istoimenim naseljima.
Osnivanje biskupskog posjeda Čazma
Kralj Emerik zagrebačkom biskupu 1200. g. potvrđuje posjed Čazma. Godinu kasnije, 1201., kralj ponovo potvrđuje biskupu Dominiku sve posjede Zagrebačke biskupije, njih tada već 18, a kao zaseban posjed navodi se Čazma (terre Chazma). To je dokaz da se već tada radi o samostalnoj teritorijalnoj jedinici kojom upravlja biskup. Šturi opisi određuju samo južnu granicu čazmanskog posjeda, dok veći dio granice određuje tok rijeke Česme što je moguće utvrditi s obzirom na poznate granice susjednih posjeda. Još uvijek nije poznato je li početkom 13. st. upravno središte čazmanskog biskupskog posjeda bila Stara Čazma (danas Ivanska) ili Nova Čazma (danas Čazma).
Urbana struktura i razvijenost srednjovjekovnog naselja
Tijekom 13. st. biskup dodjeljuje povlastice svojim naseljima i podiže ih iz „običnih“ naselja (villa) na razinu slobodnih naselja, trgovišta (libera villa). Na neki način prati hercega i kralja u osnivanju i razvoju slobodnih kraljevskih gradova na slavonskom području pod njihovom političkom upravom (npr. Varaždin 1209., Vukovar 1231., Virovitica 1234. itd.). Kao sjedište Zbornog kaptola s kolegijalnom crkvom sv. Duha i ulogom vjerodostojnog mjesta (locus credibilis), sjedištem Arhiđakonata Čazma, samostanom dominikanaca i crkvom sv. Marije Magdalene te biskupskim kastrumom, Čazma se u 13. st. izdiže u administrativno, gospodarsko, kulturno i vjersko žarište u užem regionalnom okviru. Dovoljnoj razvijenosti svjedoči upravo pojava dominikanaca, jer su urbana središta bila preduvjet njihova djelovanja.
Ako promatramo klasifikaciju gradskih naselja prema stupnju razvoja, srednjovjekovnoj Čazmi 1232. određenoj kao villa već su tijekom 13. st. dani preduvjeti da dosegne najviši stupanj razvoja – da bude grad. Čazma je tijekom srednjeg vijeka to iskoristila i proživjela svojevrsno „zlatno doba“.
Urbana struktura i razvijenost srednjovjekovnog naselja
Dobar prometni i geostrateški položaj u prostoru osnovni je preduvjet za stvaranje i razvoj svakog naselja. Ujedno, dobra prometna povezanost ima značajan utjecaj na razvoj trgovine i trgovanja, odnosno na gospodarstvo općenito. Čazma je bila smještena na križanju lokalno važnih srednjovjekovnih puteva, sjever-jug (Dubrava-Moslavina) i istok-zapad (Narta-Ivanić). Križište tih dviju prometnica može se poistovjetiti s prostorom srednjovjekovnog trga koji bi danas odgovarao Trgu Čazmanskog kaptola, između crkve sv. Marije Magdalene na istoku i lokaliteta Gradina na zapadu. Prometnica koja dolazi sa sjeveroistočne strane Moslavačke gore (Miklouš, Grabovnica) s osnovnom prometnicom istok-zapad susreće se na istočnom dijelu srednjovjekovnog naselja, kod kaptolske crkve, što ukazuje na mogućnost postojanja i drugog gradskog trga.
Pojava najvažnijih graditeljskih struktura (kaptolska crkva sv. Duha, crkva sv. Marije Magdalene i dominikanski samostan, biskupski kastrum) uz prometnicu istok-zapad ukazuje da je ona osnova uz koju se linearno formira srednjovjekovno naselje. U toj izduženoj strukturi izražena su dva nukleusa koja odgovaraju i prostorno najvišim dijelovima naselja – na istoku istaknuti položaj kaptolske crkve i vjerojatno kanoničke palače, na zapadu biskupski kastrum i crkva sv. Marije Magdalene s dominikanskim samostanom. Pretpostavlja se da je sedlasti prostor između dva nukleusa bio naseljen.
- - - - - – pretpostavljeni srednjovjekovni cestovni pravci
––––– – utvrđeni srednjovjekovni cestovni pravci
Zborni kaptol sv. Duha u Novoj Čazmi
Prvi pisani spomen današnje Čazme (Chasma Novus, Nova Čazma) veže se uz jedan od najznačajnijih događaja njene srednjovjekovne povijesti – utemeljenje Zbornog kaptola sv. Duha 1232. g. Tome svjedoči isprava biskupa Stjepana II., utemeljitelja Kaptola i naselja. Opisani su razlozi i način osnutka Zbornog kaptola s prepozitom i 12 kanonika, a isprava se može smatrati njegovim statutom. Za potrebe Kaptola biskup Stjepan II. je, između ostalog, sagradio kaptolsku crkvu sv. Duha smještenu na istočnom dijelu naselja (današnje gradsko groblje).
Zborni kaptol sv. Duha u Novoj Čazmi
Osim poslova u okviru crkve kaptolske crkve, kanonici su obavljali i javnu djelatnost vjerodostojnog mjesta (locus credibilis) što je podrazumijevalo sastavljanje, pisanje, prepisivanje i izdavanje isprava, diploma i drugih dokumenata na traženje kralja, bana, plemića ili neke druge osobe.
Zborni kaptol u Čazmi, uz Katedralni kaptol u Zagrebu, imao je i savjetodavnu ulogu za zagrebačkog biskupa – time Čazma kao naselje ima funkciju pomoćnog upravnog sjedišta Zagrebačke biskupije te se opravdano može reći da je, uz Zagreb, bila najvažnije crkveno središte srednjovjekovne Slavonije.
Biskup Stjepan II. kaptolskom prepozitu na uživanje daje predijalni posjed Bijenik (područje oko današnjeg Pobjenika), a Čazmanski kaptol na uživanje dobiva posjede Stara Čazma (oko današnje Ivanske) i Radihov posjed u Sv. Martinu (oko današnjeg Martinca).
Dolazak dominikanaca. Crkva sv. Marije Magdalene i samostan braće propovjednika
Biskup Stjepan II. u biskupiju uvodi prosjačke redove, franjevce i dominikance, ponajviše zbog širenja bogoslužja i obrazovanja najširih slojeva puka, ali i zbog hereze koja je s područja Bosne prodirala na prostor Zagrebačke biskupije. U tom kontekstu treba razumjeti i relativno ranu pojavu dominikanaca u Čazmi.
Iako godina osnutka čazmanskog dominikanskog samostana nije poznata, pretpostavlja se da je to bilo 1229. g. što bi odgovaralo pretpostavljenom intenzivnom razvojnom periodu naselja. Prvi pisani spomen reda čazmanskih dominikanaca potječe iz 1241. g. kada papa moli priore čazmanskog i zagrebačkog dominikanskog samostana da zaštite kralja Belu IV. u bijegu pred Tatarima. Prema tome samostan je osnovan kasnih dvadesetih ili tridesetih godina 13. st.
Dolazak dominikanaca. Crkva sv. Marije Magdalene i samostan braće propovjednika
Čazmanski dominikanci bili su dijelom Ugarske provincije, a kasniji kroničari reda spominju samostan kao Chasmensis, odnosno Cassimensis. S obzirom na prirodu reda i njihovu posvećenost obrazovanju imali su utjecaj i na kulturni aspekt razvoja naselja. Kao prosjački red okreću se neimaštini i životu od milodara, a njihova propovjednička uloga očituje se smještanjem u centre gradskih zbivanja, u slučaju srednjovjekovne Čazme uz glavni gradski trg.
Dominikansku samostansku crkvu opravdano je izjednačiti s današnjom župnom crkvom sv. Marije Magdalene s obzirom na arheološke ostatke samostanskog sklopa južno od crkve, na mjestu današnjeg gradskog trga. Ivan arhiđakon gorički u Statutima Zagrebačkog kaptola (1334.) biskupa Stjepana II. spominje kao graditelja brojnih crkava i kapela, a među njih ubraja i crkvu sv. Marije Magdalene u Čazmi koja je i danas izravan dokaz visoke kvalitete umjetničke produkcije čije forme jasno vežu Čazmu s važnim ugarskim, ali i zapadnoeuropskim centrima kulture i umjetnosti.
Crkva sv. Marije Magdalene – graditeljske faze
Tijekom arheoloških istraživanja unutrašnjosti 2003. i 2005. g. (Hrvatski restauratorski zavod) otkriveni su ostaci temelja najstarije poznate graditeljske faze crkve. Ona bi obuhvaćala izgradnju svetišta i transepta, koje su na uglovima podupirali kontrafori, te izgradnju većeg dijela glavnog broda, do ravnine zvonika za koje je moguće pretpostaviti da također nastaju u tom periodu. Vjerojatno je na tom dijelu nastupio vrlo kratak prekid gradnje koji je bio uzrokovan mogućim nedostatkom baznog materijala (kamen lomljenac), promjenom majstora, tj. radionice koja je radila na srednjovjekovnom gradilištu ili najkasnije prodorom Tatara 1242. g. Ako je suditi prema vidljivom spoju ziđa, reška koja bi ukazivala na naknadnu dogradnju zapadnog dijela glavnog broda, ili obrnuto, nije vidljiva. S oprezom se može zaključiti da iako su temelji različite konstrukcije zapadno ziđe oba zvonika kao i ziđe zapadnog dijela glavnog broda podizano je istovremeno. Valja istaći da svi prostorni dijelovi nastali u prvoj graditeljskoj fazi (svetište, transept, glavni brod, zvonici) imaju kutne kamene tesance.
Crkva sv. Marije Magdalene – graditeljske faze
Može se pretpostaviti da je prvotna dominikanska crkva sv. Marije Magdalene bila jednobrodna građevina s parom zvonika postavljenih na središtu dužine glavnog broda. U unutrašnjosti, prizemlje oba zvonika prema prostoru glavnog broda otvaralo se polukružno zaključenim otvorima. Na istoku je prostor glavnog broda vizualno bio zaključen šiljato oblikovanim trijumfalnim lukom iza kojeg se prostiralo uže pravokutno svetište. Ispred svetišta nalazio se poprečni brod – transept.
Crkva sv. Marije Magdalene – graditeljske faze
Sljedećom srednjovjekovnom graditeljskom fazom crkva se u prostoru glavnog broda (krajem 13., prva polovina 14. st.), između para zvonika i krila transepta, proširuje u trobrodnu građevinu dodavanjem sjevernog i južnog bočnog broda. Time uzdužne zidove glavnog broda zamjenjuju arkade, a prostori triju brodova se sjedinjuju. U prilog predloženim srednjovjekovnim graditeljskim fazama crkve govori i iznimno kvalitetna kamena arhitektonska dekoracija, odnosno njen raspored na cjelokupnoj građevini.
Crkva sv. Marije Magdalene – arhitektura
Crkva sv. Marije Magdalene građevina je jedinstvenog tlocrta promatrajući je u kontekstu centralnoeuropske srednjovjekovne sakralne arhitekture i arhitekture ranih samostanskih crkava dominikanskog reda. Prihvaćeno je mišljenje da se radi o romaničko-gotičkoj građevini, tj. o građevini prijelaznog stila iz druge četvrtine 13. st., iz vremena biskupa Stjepana II. Reprezentativnosti cjelokupne gradnje pridonosi iznimno kvalitetna arhitektonska dekoracija izvedena u kamenu vapnencu (rozete, zapadni portal, polukružno zaključeni prozorski otvori transepta i glavnog broda). Promatrajući crkvu kao graditeljsku cjelinu i danas je očit romanički princip adicije jasno čitljivih prostornih volumena (glavni brod, zvonici, transept, svetište).
Ziđe crkve gotovo je u cijelosti građeno opekom čije dimenzije variraju. Pravilni kameni klesani blokovi od vapnenca uočavaju se u donjim dijelovima ziđa na istočnom dijelu građevine u funkciji podnožnog vijenca (sokla). Pravokutni svetišni prostor čazmanske crkve, prostor transepta čija su krila imala ulogu svojevrsnih kapela te izduljeni prostor glavnog broda upućuju na ranu arhitekturu propovjedničkih redova. Ipak, neosporne su tlocrtne karakteristike (pravokutno svetište s rozetom u zaključku, transept) koje čazmanska crkva dijeli s nizom cistercitskih samostanskih crkava s područja Kraljevstva. U tom kontekstu važan je podatak da svetište čazmanske crkve odgovara gradnji kraljevskom (pariškom) stopom koju najčešće koriste cisterciti. Postojanje dva crkvena tornja u slučaju Čazme može se promatrati kao simbol donacije, posebice ako imamo u vidu mogućnost da je crkva u svojem dijelu postala vječnim počivalištem hercega Kolomana.
Kvalitetna kamena arhitektonska dekoracija crkve ukazuje na bogatog patrona, povezanog s kraljevskom kućom Arpadovića. Jednostavni jednostruki polukružno zaključeni prozorski otvori glavnog broda, njihove kombinacije u trostruke otvore na sjevernoj i južnoj fasadi transepta tek su uvertira u vrhunac arhitektonske dekoracije – veliku rozetu zapadnog pročelja. Uz nju se ističe i rozeta svetišta, odnosno dvije manje rozete smještene na sjevernom i južnom zidu zapadnog dijela glavnog broda.
Rozeta zapadnog pročelja crkve sv. Marije Magdalene
Najupečatljiviji detalj dekorativne kamene plastike koja krasi crkvu sv. Marije Magdalene je rozeta zapadnog pročelja promjera 6,36 m, čime se može smatrati monumentalnom čak i u širem europskom kontekstu. Iako su pronađeni ulomci rozete in situ nedovoljno ih je da se može sa sigurnošću definirati njen izvorni oblik. Profilacija vanjskog prstena zapadne rozete u oblikovanju ima sličnosti s profilacijom nešto manje rozete svetišta (4,5 m), a sličnosti se uočavaju i s profilacijama okvira manjih rozeta na ziđu zapadnog dijela glavnog broda.
(Mala) rozeta sjevernog pročelja crkve sv. Marije Magdalene
Crkva sv. Marije Magdalene građevina je jedinstvenog tlocrta promatrajući je u kontekstu centralnoeuropske srednjovjekovne sakralne arhitekture i arhitekture ranih samostanskih crkava dominikanskog reda. Prihvaćeno je mišljenje da se radi o romaničko-gotičkoj građevini, tj. o građevini prijelaznog stila iz druge četvrtine 13. st., iz vremena biskupa Stjepana II. Reprezentativnosti cjelokupne gradnje pridonosi iznimno kvalitetna arhitektonska dekoracija izvedena u kamenu vapnencu (rozete, zapadni portal, polukružno zaključeni prozorski otvori transepta i glavnog broda). Promatrajući crkvu kao graditeljsku cjelinu i danas je očit romanički princip adicije jasno čitljivih prostornih volumena (glavni brod, zvonici, transept, svetište).
Rozeta zapadnog pročelja, ulomak, inventarni broj POH-348 (označeno crvenim rubom)
Naziv predmeta:
Ulomak okvira rozete zapadnog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
Lijevi komad: v = 39,3 cm, š = 35 cm, d= 52 cm;
Desni komad: v = 39,3 cm, š = 37 cm, d= 54 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-348
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Profilirani ulomak vanjskog okvira rozete zapadnog pročelja. Blago lučno savijen po dužini. Profilacija se u presjeku može raščlaniti na uzdužno položena tri konkavno oblikovana četvrtkruga koje s lijeve, odnosno desne strane okružuje po jedan kružno oblikovan konveksni „štap“. Na njih se s vanjskih strana, po dužini, nadovezuju dvije ravne plohe spojene pod kutom od oko 120° oblikujući tako dio na koji se nastavlja mrežište rozete (unutarnji dio oboda okvira), odnosno dio prema ziđu građevine (vanjski dio oboda okvira). Prvotno pronađen i pohranjen jedan komad tijekom sušenja razdvojio se je na dva komada. Blago crvenkaste boje (posljedica zazidavanja opekom in situ). Formalno ga je moguće povezati s inventarnim brojem POH-357.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 179-187
Rozeta zapadnog pročelja, ulomak, inventarni broj POH-357 (označeno modrim rubom)
Naziv predmeta:
Ulomak okvira rozete zapadnog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 31,5 cm, š = 48 cm, d = 40,5 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-357
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Profilirani ulomak vanjskog okvira rozete zapadnog pročelja (unutarnji dio oboda okvira otvora). Blago lučno savijen po dužini. Profilacija se u presjeku može raščlaniti na dva uzdužno položena konkavno oblikovana četvrtkruga (vanjski po dužini dijelom oštećen) uz koje je s jedne strane položen kružno oblikovan konveksni „štap“. Na njega se sa suprotne strane, po dužini, nadovezuju dvije ravne plohe spojene pod kutom od oko 120° oblikujući tako dio na koji se nastavlja mrežište rozete (unutarnji dio oboda okvira). Formalno ga je moguće povezati s inventarnim brojem POH-348.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 179-187
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 31 cm, š = 24 cm, d = 28 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-360
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja. Blago lučno savijen po dužini. Vanjski dio oboda ulomka oblikovan je usporedo postavljenom plošnom, širom, vanjskom trakom te neznatno užom, unutarnjom trakom. Unutarnja traka u profilu ima oblik tričetvrt kruga čemu pridonose plitka užljebljenja s obje strane. U žlijebu prema vanjskoj traci vidljivi su ostaci žbuke crvenkaste boje. Unutarnji, uži dio ulomka predstavlja gornji dio kružno oblikovane latice mrežišta. Profilacija unutarnjeg dijela ulomka (oko latice mrežišta) slična je profilaciji vanjskog ruba mrežišta, no gornja traka nije oblikovana plošno već ima zaobljenu formu, poput latičastog zaliska. Predmet je formalno moguće povezati s predmetima inventarnih brojeva POH-358, POH-359, POH-364, POH-361, POH-349 i POH-350.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 187-189; Rostás 2010, 982
Rozeta sjevernog pročelja — ulomci arhitektonske kamene plastike inv. br. POH-358 i POH-359
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 25,5 cm, š = 39 cm, d = 27 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-358
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja. Blago lučno savijen po dužini. Vanjski dio oboda ulomka oblikovan je usporedo postavljenom plošnom, širom, vanjskom trakom te neznatno užom, unutarnjom trakom. Iako znatnije oštećen u tom dijelu moguće je pretpostaviti unutarnju traku koja u profilu ima oblik tričetvrt kruga, s plitkim užljebljenjima na obje strane. Unutarnji dio ulomka predstavlja dio kružno oblikovane latice mrežišta. Na donjem rubu plošnog dijela trokutasta oblika, koji se pojavljuje među laticama mrežišta, vidljivi su dijelovi oštećenih profilacija dviju latica. Predmet je formalno moguće povezati s predmetima inventarnih brojeva POH-360, POH-359, POH-364, POH-361, POH-349 i POH-350.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 187-189; Rostás 2010, 982
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 28 cm, š = 34,5 cm, d = 26 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-359
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja. Blago lučno savijen po dužini. Vanjski dio oboda ulomka oblikovan je usporedo postavljenom plošnom, širom, vanjskom trakom te neznatno užom, unutarnjom trakom. Unutarnja traka u profilu ima oblik tričetvrt kruga čemu pridonose plitka užljebljenja s obje strane. Unutarnji dio ulomka predstavlja dio kružno oblikovane latice mrežišta. Profilacija unutarnjeg dijela oboda slična je profilaciji vanjskog dijela ulomka, no vanjska traka nije oblikovana plošno već ima zaobljenu formu, poput latičastog zaliska. Predmet je formalno moguće povezati s predmetima inventarnih brojeva POH-360, POH-358, POH-364, POH-361, POH-349 i POH-350.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 187-189; Rostás 2010, 982
Rozeta sjevernog pročelja— ulomci arhitektonske kamene plastike inventarnih brojeva POH-364 (označen brojem 6.) i POH-361 (označen brojem 7.) na fotografiji
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 24 cm, š = 29 cm, d = 15 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-364
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja. Vanjski dio oboda ulomka oblikovan je usporedo postavljenom plošnom, širom, vanjskom trakom te neznatno užom, unutarnjom trakom. Unutarnja traka u profilu ima formu tričetvrt kruga čemu pridonose plitka užljebljenja s obje strane. Profilacija dijela ulomka mjestimice je oštećena. Predmet je formalno moguće povezati s predmetima inventarnih brojeva POH-360, POH-358, POH-359, POH-361, POH-349 i POH-350.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 187-189; Rostás 2010, 982
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 28 cm, š = 34,5 cm, d = 26 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-361
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja. Vanjski dio oboda ulomka oblikovan je usporedo postavljenom plošnom, širom, vanjskom trakom te neznatno užom, unutarnjom trakom. Unutarnja traka u profilu ima formu tričetvrt kruga čemu pridonose plitka užljebljenja s obje strane. Na unutarnjem dijelu ulomka vidljiv je dio znatno oštećene profilacije gornjeg dijela latice mrežišta, no njen oblik može se pretpostaviti s obzirom na formalnu sličnost s predmetima inventarnih brojeva POH-360, POH-358, POH-359, POH-364, POH-349 i POH-350.
Literatura:
Cepetić i Goss 2010, 187-189; Rostás 2010, 982
Rozeta sjevernog pročelja — ulomci arhitektonske kamene plastike inventarnih brojeva POH-349 (označen brojem 8.) i POH-350 (označen brojem 9.) na fotografiji
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 12,5 cm, š = 22 cm, d = 20 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-349
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja za kojeg se prema vidljivim ostacima profiliranih dijelova može zaključiti da se radi o unutarnjem dijelu mrežišta manje rozete. Predmet je formalno moguće povezati s predmetima inventarnih brojeva POH-360, POH-358, POH-359, POH-364, POH-361 i POH-350.
Literatura:
neobjavljeno
Naziv predmeta:
Ulomak mrežišta rozete sjevernog pročelja
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, 2002.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 12,5 cm, š = 21 cm, d = 8,5 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-350
Datacija:
Druga četvrtina 13. st.
Opis:
Ulomak dijela mrežišta dimenzijama manje rozete sjevernog pročelja. Prema vidljivim ostacima profiliranih dijelova ulomka moguće je zaključiti kako se radi o unutarnjem dijelu mrežišta. Predmet je formalno moguće povezati s predmetima inventarnih brojeva POH-360, POH-358, POH-359, POH-364, POH-361 i POH-349.
Literatura:
neobjavljeno
Rozeta zapadnog pročelja crkve sv. Marije Magdalene
Kvalitetno oblikovanje kamene arhitektonske dekoracije omogućuje povezivanje srednjovjekovne Čazme sa značajnim onovremenim arhitektonskim ostvarenjima na području centralne i zapadne Europe. Komparativni primjeri i kvaliteta obrade ukazuje na djelovanje radionice iz ugarskog kraljevskog kruga pri čemu u tim procesima treba očekivati značajnu ulogu biskupa Stjepan II. i hercega Kolomana, ponajviše s obzirom na njihov društveni položaj, ugled i iskustvo.
Križno-rebrasti svod
Svod se definira kao građevna konstrukcija koja natkriva neki prostor i podupire se o zidove, lukove i stupove. Križno-rebrasti svod karakterističan je za stilsko razdoblje gotike. Tragovi križno-rebrastog svoda vidljivi su u svetištu, u oba krila transepta te u prostorima bočnih brodova. Da su navedene prostorne jedinice u prvoj, odnosno drugoj graditeljskoj fazi (bočni brodovi) bile presvođene ukazuju nam i ostaci temelja kontrafora u eksterijeru. Oni u okviru svodnog sustava imaju ulogu potpornja te preuzimaju dio opterećenja svoda pridonoseći ukupnoj statičnosti građevine.
Najbolje očuvani dio svodnog sustava čazmanske crkve danas je u sjevernom krilu transepta gdje su vidljivi dijelovi svodnog sustava (kutne tričetvrt baze i polustupovi, dvozonski kapiteli á crochet tipa). Pronađena ranogotička rebra sa zaliscima, za koja nije sigurno gdje su se izvorno nalazila, mogu se odrediti kao najranija gotička rebra na prostoru srednjovjekovne Slavonije, a izrazitiju sličnost pokazuju s rebrima medvedgradske kapele sv. Filipa i Jakova.
Naziv predmeta:
Ulomak svodnog rebra
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, sakristija, 2008.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 36 cm, š = 27,5 cm, d = 33,5 cm
Inventarni broj:
Knjiga pohrane GMČ, POH-373
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Svodno rebro čiji dijelom oštećeni hrbat bademasta oblika s obje strane uzdužno prate dva užljebljenja koja se prema vanjskim rubovima razvijaju u motiv tzv. latičastih zalizaka. S gornje, vanjske strane zaliska uzdužno se uočava po jedno usko i plitko užljebljenje. Izrazitije crvenkaste boje pretpostavljeno zbog sekundarne ugradnje u zid sakristije građen opekom.
Literatura:
neobjavljeno
Naziv predmeta:
Ulomak svodnog rebra
Mjesto i vrijeme nalaza:
Čazma, preciznije mjesto i vrijeme nalaza nepoznato
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 40,5 cm, š = 22,5 cm, d = 25 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-80
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Svodno rebro hrpta bademasta oblika kojeg na obje strane uzdužno prate dva užljebljenja koja se prema vanjskim rubovima razvijaju u motiv tzv. latičastih zalizaka. S gornje, vanjske strane zaliska uzdužno se uočava po jedno usko i plitko užljebljenje.
Literatura:
Horvat 1969-70, 42-43; Horvat 1992, 74; Stotinu kamenčića 2007, 57
Kapiteli á crochet tipa
Iako je tijekom arheoloških istraživanja na mjestu samostana pronađeno nekoliko fragmenata kapitela nije sačuvan ni jedan cjeloviti primjer. Na većini pronađenih ulomaka ističe se forma konkavnih listova što upućuje na dijelove donje zone á crochet tipa kapitela. Pri tome se realistično oblikovani listovi protežu u gornju zonu kapitela gdje završavaju kuglastim pupoljcima.
Kapiteli á crochet tipa karakteristični su za niz značajnih graditeljskih ostvarenja prve polovine 13. st. na području užeg i šireg kulturno-umjetničkog kruga (Medvedgrad, Gora, Topusko, Ostrogon, Pilisszentkereszt, Vértesszentkereszt, Pannonhalma, Ják, Ócsa, Türje, Lébény, Spišský hrad, Spišská Kapitula itd.).
Gledajući širi povijesni kontekst ne bi trebalo biti iznenađujuće da je kralj Andrija II. bio spreman podijeliti i inozemne i domaće majstore svojih radionica sa svojim prijašnjim kancelarom, Stjepanom II., sada zagrebačkim biskupom i bliskim suradnikom njegova sina, hercega Kolomana.
Naziv predmeta:
Ulomak kapitela stupa
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, sjeverna vanjska strana, 1998.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 13, 5 cm, promjer baze glavice kapitela = 10 cm, širina pupoljka = 8,5 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-585
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Središnji dio kapitela stupa, á crochet, čaškastog tipa. Baza glavice (kapitela) nije očuvana. Kružno oblikovano podnožje u gornjem dijelu širi se u oblik četverokuta. Tijelo kapitela proširuje se konkavno oblikovanim listovima u formu kuglastog pupoljka položenog po dužini stranice četverokuta u gornjem dijelu. Očuvano je oko tri četvrtine cjelokupne širine kapitela.
Literatura:
Štrk 2006, 101-106; Goss i Jukić 2007, 297; Stotinu kamenčića 2007, 59; Goss 2010, 210-212
Naziv predmeta:
Ulomak kapitela stupa
Mjesto i vrijeme nalaza:
Dvorište župnog dvora (položaj dominikanskog samostana), slučajan nalaz, 1989.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 14 cm, promjer baze = 17 cm, promjer spoja baze i glavice kapitela = 13 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-529
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Donji dio kapitela stupa, á crochet, čaškastog tipa. Kružna, prstenasto oblikovana baza glavice kapitela je očuvana. Sa svih strana čaške kapitela uočavaju se donji dijelovi listova konkavno oblikovani okomitim ukošenjima. Središnji dio glavice kapitela sa zatvorenim pupoljcima nije očuvan.
Literatura:
Štrk 1990, 101-106; Stotinu kamenčića 2007, 58
Naziv predmeta:
Ulomak kapitela stupa
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, južna vanjska strana (položaj dominikanskog samostana), 1992.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 29 cm, promjer = 13 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-571
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Ulomak tijela stupa kružnog presjeka. Površina je ujednačeno oblikovana.
Literatura:
Stotinu kamenčića 2007, 60
Glava „viteza-ratnika“
Figuralna kamena plastika iz perioda 13. st. rijetko se pronalazi na prostoru kontinentalne Hrvatske. Time čazmanska glava „viteza-ratnika“ svakako dobiva na važnosti.
U kamenu vapnencu isklesana je ljudska glava sa šljemom koji je na vanjskim rubovima sprijeda obrubljen trakom. U gornjem dijelu dugoljasta lica ističu se bademaste oči naglašenijih „obrva“. S obzirom na uska usta prikazana kao polukružno udubljenje u donjem dijelu lica moguće je pretpostaviti položaj nosa. Brada je oblikovana snopom paralelnih linija, položenih vodoravno u gornjem dijelu lica (obraz) i okomito u donjem, a sudeći prema desnoj, bolje očuvanoj strani, pokrivala je donju polovicu lica. Zbog brade opravdano je zaključiti da je prikazano lice muškarca, a zbog šljema u dosadašnjoj literaturi nazvan je „vitez-ratnik“. Stražnja strana u dijelu ima vidljiv polukružni konkavni profil što ukazuje na mogućnost da je komad vjerojatno bio dijelom neke veće strukture (portala, nadgrobnog spomenika, sarkofaga ...). Pojedini autori pretpostavljaju da se radi o prikazu hercega Kolomana.
Naziv predmeta:
Glava „viteza-ratnika“
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, južna vanjska strana (položaj dominikanskog samostana), 1992.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 20,5 cm, š = 9,5 cm, d = 5,5-8 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-574
Datacija:
13. st.
Opis:
Figuralna kamena plastika s prikazom ljudske glave koja nosi šljem na očuvanim vanjskim rubovima sprijeda obrubljen trakom. Traka šljema stvara plitku užljebljinu prema licu što ga dodatno ističe. Lice je izduženo, sužava se prema donjem dijelu. Lijeva strana je oštećena. U gornjem dijelu lica ističu se bademaste oči naglašenijih „obrva“. S obzirom na uska usta prikazana kao polukružno udubljenje u donjem dijelu lica, moguće je pretpostaviti položaj nosa. Brada je oblikovana snopom paralelnih linija, položenih vodoravno u gornjem dijelu lica (obraz) i okomito u donjem, a sudeći prema desnoj, bolje očuvanoj strani pokrivala je donju polovicu lica. Zbog brade opravdano je zaključiti da je prikazano lice muškarca, a zbog šljema u dosadašnjoj literaturi nazvan je „vitez-ratnik“. Stražnja strana u dijelu ima vidljiv polukružni konkavni profil što ukazuje na mogućnost da je komad vjerojatno bio dijelom neke veće strukture (portala, nadgrobnog spomenika, sarkofaga ...). Pojedini autori pretpostavljaju da se radi o prikazu hercega Kolomana.
Literatura:
Štrk 2006, 101-106; Stotinu kamenčića 2007, 56; Goss 2010, 210-212; Jukić 2015, 215-216
Dominikanski samostan – istraživanja i spoznaje
Južno od crkve sv. Marije Magdalene, najvećim dijelom na prostoru novoobnovljenog gradskog trga, bio je smješten dominikanski samostan. Tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja otkriven je raster zidova objekta samostanskog tipa s ustanovljena tri kulturna sloja.
Prema interpretaciji Vjekoslava Štrka moguće je iščitati tri graditeljska sustava: (1) najmlađi bi odgovarao vremenu kasnog srednjeg vijeka, (2) središnji sloj periodu razvijenog srednjeg vijeka, (3) dok se ostaci dijela konstrukcija najstarije faze dijelom pripisuju i antičkom razdoblju. Za preciznije određivanje vremena nastanka pojedinih graditeljskih faza samostana treba provesti sustavna arheološka istraživanja te detaljnije istražiti postojeći pronađeni pokretni materijal.
Dominikanski samostan – istraživanja i spoznaje
Samostan je ovdje stajao prije 1241. g. kada se čazmanski dominikanci spominju u pisanim izvorima, čime se vjerojatno središnja graditeljska faza samostana, po Štrku zrelo srednjovjekovna, može smjestiti u godine u kojima se gradi i samostanska crkva, tridesete 13. st. Trenutno je najznačajnija poveznica mjera kraljevske (pariške) stope koja se koristila u gradnji i crkve i samostana. Fragmenti kamene arhitektonske plastike pronađeni tijekom arheoloških istraživanja na području na kojem se nalazio samostan formama također upućuju na period prve polovine 13. st.
Naziv predmeta:
Ulomak polustupa (?)
Mjesto i vrijeme nalaza:
Župna crkva sv. Marije Magdalene, južna vanjska strana (položaj dominikanskog samostana), 1992.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 26 cm, š = 17,5 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-583
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Ulomak polukružnog presjeka, vrlo blago lučno savijen po visini. Na krajevima, uzdužno, polukružni profil omeđen je tankim užljebljenjima. Znatno oštećen, no vidljivo je ujednačeno, fino oblikovanje površine.
Literatura:
Stotinu kamenčića 2007, 62
Naziv predmeta:
Ulomak polustupa
Mjesto i vrijeme nalaza:
Dvorište župnog dvora (položaj dominikanskog samostana), arheološki nadzor, 1990.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 35 cm, š = 29 cm, d = 44 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-579
Datacija:
Prva polovina 13. st.
Opis:
Ulomak polustupa čiji je akcentirani centralni stupić formalno u dijelu čitljiv kao tričetvrt krug, s obje strane omeđen uzdužnim užljebljenjima nakon kojih se širi prema vanjskim stranama. Zbog oštećenja nemoguće je utvrditi preciznije formalne karakteristike njegove profilacije. U užljebljenjima ostaci dva sloja žbuke, crvene (donji sloj) i bijele boje (gornji sloj).
Literatura:
Stotinu kamenčića 2007, 64
Rezidencija zagrebačkih biskupa
Boravak visokih crkvenih dostojanstvenika na njihovim posjedima bila jedna od pojava srednjovjekovnog života, jer biskupi nisu bili obvezni stalno boraviti u sjedištima svojih biskupija sve do Tridentskog koncila sredinom 16. st. Shodno tome popularne su bile rezidencije na vlastelinskim posjedima. Tako je i Čazma, kao upravno-administrativno središte istoimenog biskupskog posjeda, odnosno županata, imala utvrđenu biskupsku rezidenciju čiji se smještaj danas izjednačava s prostorom arheološkog lokaliteta Gradina. Geografski položaj čazmanskog posjeda u središtu teritorija Zagrebačke biskupije i blizina njenog središta, Zagreba, pozitivno su utjecali na korištenje i popularnost čazmanske biskupske rezidencije.
Opis: Istražena arhitektura uz zapadni bedem, djelomično obnovljena SZ kula i ostaci JZ kule. Ostale građevine na platou srednjovjekovne utvrde su zgrada iz 18. st. (doba Vojne krajine) i spomen kosturnica poginulim pripadnicima NOP-a u središnjem dijelu (sagrađena 1956., od 1970. obložena mozaikom Ede Murtića).
Rezidencija zagrebačkih biskupa
Dosadašnja arheološka istraživanja (1957.-58., 2008.-10.) provedena su na zapadnom i sjeverozapadnom dijelu lokaliteta. Prvotno je istražen zapadni kameni zid bedema s kutnim cilindričnim kulama građenima od opeke, a otkriveni poprečni zidovi s istočne strane bedema građeni dijelili su otkrivene prostore pretpostavljenog stambenog trakta. Pokretni arheološki nalazi datirani su u razdoblje od 14. do 17. st. Nakon 50 godina ponovna arheološka istraživanja otkrila su nove slojeve ostataka arhitekture izvedene u kamenu ili opeci, ili kombinacijom tih dvaju materijala. Prema V. Štrku, po načinu gradnje, tlocrtnom rasporedu i položaju ustanovljenih kulturnih horizonata moguće je odrediti tri graditeljska sloja. Najstarija graditeljska faza poistovjećuje se s otkrivenom temeljnom zonom uz zapadni dio sjevernog zida bedema čime prethodi renesansno koncipiranom četverokutnom utvrđenju s cilindričnim kulama na uglovima. Uz otkrivene temelje važni su nalazi kamene arhitektonske plastike koji odgovaraju dijelovima portala. Oblikovanje, iako stilski dorađenije, ima sličnosti s primjerima viđenima na crkvi sv. Marije Magdalene.
Srednjovjekovni biskupski kastrum, utvrđena rezidencija, nositelj je upravno-administrativnih funkcija naselja, ali i obrambenih ukoliko bi se za to ukazala potreba s obzirom da naselje prema za sada poznatom nije bilo čvrsto utvrđeno. Kastrum je bio adekvatno smješten na najvišoj prostornoj točki što je omogućavalo ostvarivanje vizualne komunikacije s onovremenim srednjovjekovnim središtima (Zagreb, Križevci, Ivanić, Dubrava, Križ, Sisak) te dobru vizualnu kontrolu svih prometnih pravaca koji dolaze u naselje.
Naziv predmeta:
Ulomak nadvoja portala
Mjesto i vrijeme nalaza:
Čazma, Gradina, 1957.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 31 cm, š = 33,5 cm, d = 34 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-77/1
Datacija:
13. st.
Opis:
Ulomak nadvoja portala, blago lučno savijen. Profilacija je izvedena uzdužnom diobom plohe čijim centralnim dijelom dominira polukružno oblikovan „štap“ omeđen s po jednim plitkim žlijebom koji se prema vanjskim krajevima izdiže u polukružno oblikovani tanji „štap“. Nakon konkavno oblikovane polukružne trake lijevo, odnosno desno, iako fragmentarno vidljivo, moguće je pretpostaviti ponavljanje rasporeda oblika iz centralnog dijela (tanak „štap“ – žlijeb – deblji „štap“ – žlijeb – tanak „štap“). Stražnja i vanjska bočna strana ravno su otklesane. Oblikovanje profilacije odgovara inventarnim brojevima GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-78 i 6616.
Literatura:
Stotinu kamenčića 2007, 57
Naziv predmeta:
Ulomak nadvoja portala
Mjesto i vrijeme nalaza:
Čazma, Gradina, 2009.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 48 cm, š = 25 cm, d = 35 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, 6616
Datacija:
13. st.
Opis:
Ulomak nadvoja portala, blago lučno savijen. Profilacija je izvedena uzdužnom diobom plohe čijim centralnim dijelom dominira polukružno oblikovan „štap“ omeđen s po jednim plitkim žlijebom koji se prema vanjskim krajevima izdiže u polukružno oblikovani tanji „štap“. Nakon konkavno oblikovane polukružne trake lijevo, odnosno desno, iako fragmentarno vidljivo, moguće je pretpostaviti ponavljanje rasporeda oblika iz centralnog dijela (tanak „štap“ – žlijeb – deblji „štap“ – žlijeb – tanak „štap“). Stražnja i vanjska bočna strana ravno su otklesane. Oblikovanje profilacije odgovara inventarnim brojevima GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-77/1 i C-78.
Literatura:
neobjavljeno
Naziv predmeta:
Ulomak dovratnika portala
Mjesto i vrijeme nalaza:
Čazma, Gradina, 1956.
Materijal, tehnika:
Kamen vapnenac, klesanje
Dimenzije:
v = 30 cm, š = 25 cm, d = 26 cm
Inventarni broj:
GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-78
Datacija:
13. st.
Opis:
Ulomak dovratnika portala čija je profilacija izvedena uzdužnom diobom plohe. Na ovom fragmentu vizualno dominira polukružno oblikovan plitki žlijeb koji se prema bočnim krajevima nastavlja u polukružno oblikovani tanji „štap“. Njega, s obje vanjske strane, prati tanak žlijeb i polukružno oblikovani deblji „štap“. Stražnja i vanjska bočna strana su oštećene. Raspored i oblikovanje elemenata profilacije ima podudarnost inventarnim brojevima GMČ, Srednjovjekovna zbirka, C-77/1 i 6616.
Literatura:
Stotinu kamenčića 2007, 58
Zaključak
Šire područje Čazme dijelom je posjeda zagrebačkih biskupa od trena utemeljenja Biskupije krajem 11. stoljeća što se prvotno ogleda kroz spomen velikog dubravskog biskupskog posjeda (1134., 1163.). Svojevrsnu potvrdu tome nalazimo u prvom spomenu posjeda Čazma 1200., odnosno 1201. godine kada kralj Emerik zagrebačkom biskupu Dominiku potvrđuje vlasništvo. Izdvojena jedinica posjeda zahtijevala bi postojanje upravno-administrativnog središta za koje je u slučaju Čazme trenutno nemoguće utvrditi je li prostornim smještajem bilo vezano uz Staru Čazmu (danas Ivanska) ili uz Novu Čazmu (danas Čazma). Dodatnu pomutnju unijeli su dokumenti koji 1223. na području Zagrebačke biskupije spominju postojanje kaptola de Ceresmen, za koji nije sigurno gdje se nalazio, a kojeg pojedini istraživači izjednačavaju sa Starom Čazmom. Činom utemeljenja Zbornog kaptola sv. Duha u Novoj Čazmi 1232. naselju je dodijeljena i funkcija pomoćnog sjedišta Biskupije. Iako je Stjepan II. u ispravi navodi kao novo naselje, koje je osobno utemeljio, to ne treba shvaćati doslovno, jer je trgovina u naselju razvijena za što su se određeni preduvjeti morali ostvariti tijekom ranijeg povijesnog perioda. Općenito govoreći, druga četvrtina 13. stoljeća dala je pogodne povijesne okolnosti, za što su prvenstveno zaslužni zagrebački biskup Stjepan II. i slavonski herceg Koloman, koje su omogućile da Nova Čazma već u tom periodu postane jedno od važnijih središta ovog dijela srednjovjekovne Slavonije čime ujedno izdiže u administrativno, gospodarsko, kulturno i vjersko žarište u užem regionalnom okviru.
Od značajnih gradnji koje u Čazmi nastaju tijekom 13. stoljeća danas je sačuvana samo nekadašnja dominikanska, a danas župna crkva sv. Marije Magdalene koja svojim formama i kvalitetom izrade arhitektonske dekoracije stavlja Čazmu uz bok najvećim srednjovjekovnim središtima područja Zemalja krune Sv. Stjepana. Uloga glavnih protagonista, biskupa Stjepana II. i hercega Kolomana, u njenoj gradnji je neupitna. Iako je prodor Tatara 1242. na ova područja prekinuo razvoj, uzdrmavši područje cijele Slavonije i Hrvatske, nasreću je to bilo kratkotrajno. Čazma je svoj daljnji razvoj tijekom 13. stoljeća temeljila na gospodarskim i administrativno-crkvenim funkcijama. Jedna od važnijih gospodarskih funkcija svakako je bila trgovina čemu je pogodovao dobar prometni položaj naselja, a poznato je da je postojanje sajmova u srednjem vijeku jedan od važnih indikatora centraliteta naselja te je ukazano na to da su upravo oni poticajno djelovali na urbanizacijske procese ujedno privlačeći novo stanovništvo. S obzirom na analizu srednjovjekovnog urbanog rastera može se pretpostaviti longitudinalni tip naselja, formirano oko velike ceste koja kroz naselje prolazi u smjeru istok-zapad. Križanje dviju važnih prometnica između kaštela na zapadu i dominikanske crkve sv. Marije Magdalene na istoku formiralo je tržni prostor kao svojevrsni centar, dok je drugi nukleus naselja moguće pretpostaviti, s obzirom na položaj kaptolske crkve sv. Duha, na njegovom istočnom dijelu.
Osnivanjem novog tipa naselja i uvođenjem novih sadržaja, odnosno funkcija, Stjepan II. udario je temelje razvoju srednjovjekovne Čazme koja se sa svim tim predispozicijama i karakteristikama od „obične“ villae ubrzo razvila u slobodno naselje (libera villa, oppidum). Čazma je danas neosporno naselje bogate srednjovjekovne povijesti i umjetničke baštine, i iako godinama istraživana još uvijek krije odgovore na mnoga važna pitanja. Jedno je od rijetkih naselja koje svojom povijesnom važnošću i vrijednošću nadaleko premašuje okvire regionalnog.
Dr. sc. Maja Cepetić Rogić
LITERATURA
Cepetić i Goss 2010
Cepetić, Maja i Vladimir P. Goss. „A Note on the Rose Window in Čazma and on the Presence of the Royal Workshops in the Medieval Slavonia“. Starohrvatska prosvjeta III/37 (2010): 179-187.
Goss 2010
Goss, Vladimir P. Četiri stoljeća europske umjetnosti 800. – 1200. Pogled s jugoistoka. Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjiga, 2010.
Goss i Jukić 2007
Goss, Vladimir P. i Vjekoslav Jukić. „Medvedgrad – Ócsa – Spíš. Some Stylistic Considerations“. Starohrvatska prosvjeta III/34 (2007): 295-326.
Horvat 1992
Horvat, Zorislav. Katalog gotičkih profilacija arhitekture kontinentalne Hrvatske. Zagreb: Društvo povijesničara umjetnosti Hrvatske, 1992.
Horvat 1969-70
Horvat, Zorislav. „Profilacije gotičkih svodnih rebara“. Peristil 12-13 (1969-70): 41-52.
Jukić 2015
Jukić, Vjekoslav. The Romanesque Figural Sculpture of the 12th and 13th century in the Continental Croatia, Ph.D. thesis. University of Ljubljana, Faculty of Arts, 2015.
Rostás 2010
Rostás, Tibor. „Három drávántúli emlék a 13. századból / Three Monuments south of the Drava River from the 13th century.“. U Építészet a középkori Dél-Magyarországon, ur. Tibor Kollár, 213-293, 981-983. Budapest: Teleki László Alapítvány, 2010.
Stotinu kamenčića 2007
Stotinu kamenčića izgubljenog raja. Romanička skulptura u muzejima i zbirkama između Save i Drave, katalog izložbe. Autor izložbe i kataloga: Vladimir P. Goss, ur. Vjekoslav Jukić i Tihana Puc. Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2007.
Štrk 1990
Štrk, Vjekoslav. „O novim nalazima sakralne arhitektonske plastike u Čazmi“. Muzejski vjesnik 13 (1990): 24-30.
Štrk 2006
Štrk, Vjekoslav. „O problemu vremena i mjesta ukopa hercega Kolomana u Čazmi“. Rusan 1-2 (2006): 101-106.
IMPRESSUM IZLOŽBE
CENTAR ZA KULTURU ČAZMA
GRADSKI MUZEJ ČAZMA
Izložba:
ČAZMA DO 1250. GODINE
OD POSJEDA DO POMOĆNOG SJEDIŠTA ZAGREBAČKE BISKUPIJE
Organizacija izložbe: Centar za kulturu Čazma, Gradski muzej Čazma
Izdavač: Centar za kulturu, Gradski muzej Čazma, Trg Čazmanskog kaptola 13
+38543771037; www.muzejcazma.eu; ck-cazma@inet.hr
Za izdavača: Jadranka Kruljac Sever
Postav izložbe: dr. sc. Maja Cepetić Rogić
Tekst izložbe i kataloga (2016.): dr. sc. Maja Cepetić Rogić
Fotografije: Goran Bekina, Maja Cepetić, Davor Kirin, Jadranka Kruljac Sever
Dizajn kataloga i izložbenih panoa (2016.): Jadranka Kruljac Sever, Maja Cepetić Rogić
Dizajn izložbe 2021. g.: Jadranka Kruljac Sever
Tisak kataloga: STEGA TISAK D.O.O., ZAGREB, HEINZELOVA 60/1 (2016. g.)
ISBN 978-953-8083-04-4
Ova izložba 2021. g. realizirana je financijskim pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Čazme.