Od Narodnog sveučilišta
do
Centra za kulturu
(1964. - 2024.)
Autorica izložbe: Marina Junger Sokolović, Čazma, 2024. godine
Uvod
Centar za kulturu (2007.) pravni je sljednik ustanova Centar za kulturu “Slavko Kolar“ Čazma (1992.), Narodno sveučilište „Slavko Kolar“ Čazma (1969.), Narodno sveučilište Čazma (1964.) koje je osnovala Skupština općine Čazma 2. ožujka 1964. godine Rješenjem br. 010-37/64-1 i ustanove Narodni muzej Čazma kojeg je osnovao Narodni odbor Općine Čazma svojim Rješenjem br. 01-1445/1961 od 24. ožujka 1961. godine.
Prema svojem Statutu Centar za kulturu neprofitna je javna ustanova koja obavlja djelatnosti kulture sukladno Zakonu o ustanovama i Zakonu o muzejima i Zakona o kulturnim vijećima i financiranju javnih potreba u kulturi te osnivačkom aktu.
Djelatnost Centra obuhvaća muzejsku djelatnost, galerijsko-izložbenu djelatnost, kino-prikazivačku djelatnost, organiziranje i promicanje svih oblika kulturno-umjetničkog stvaralaštva, nakladničku djelatnost, organiziranje glazbenih, filmskih i drugih kulturno-umjetničkih programa, vlastite produkcije ili u suradnji s drugim ustanovama, informatičko opismenjavanje mladeži, djece i odraslih, organiziranje tečajeva učenja sviranja pojedinih glazbenih instrumenata, tečajeva stranih jezika i slično te djelatnost javnog informiranja.
Djelatnost Muzeja, kao organizacijske jednice Centra, obuhvaća muzejsku i galerijsko-izložbenu djelatnost koja je ujedno osnovna djelatnost Centra.
OPĆINSKO NARODNO SVEUČILIŠTE U ČAZMI
2. ožujka 1964. godine
(DABJ-39-1964-11-113)
Počeci Narodnog sveučilišta
Već u samoj općinskoj odluci napisane su zadaće novoosnovanog sveučilišta. Prije svega ono organizira kulturno-političko, društveno-ekonomsko i vanarmijsko obrazovanje i usavršavanje radnih ljudi putem tečaja, seminara, predavanja, prikazivanja filmova, prikazivanja kulturno-umjetničkih djela, organiziranja Općinske biblioteke i čitaonice, domaćinskog prosvjećivanja, kao i ostalih oblika rada na obrazovanju. Sredstva su trebala biti osigurana po odredbama općeg Zakona o financiranju školstva iz sredstva općine, ali i iz vlastitih sredstava.
Do postavljanja upravitelja sveučilišta vršiocem dužnosti imenovan je Marko Šiprak, magistar farmacije iz Čazme.
Konstituirajuća sjednica savjeta Narodnog sveučilišta Čazma održana je 12. rujna 1964. godine. Predsjednik savjeta bio je Josip Volf, upravitelj i zapisničar Lovro Dujnić, a upravni odbor činili su Stanko Obrst, Marko Šiprak, Stevo Konjević i Ivana Curiš koja je bila ujedno i prva predsjednica Upravnog odbora. Statut je donesen 22. rujna 1964. godine na sjednici Savjeta Narodnog sveučilišta, a dan ranije ga je usvojio i Upravni odbor.
NARODNO SVEUČILIŠTE ČAZMA
26. rujna 1964. godine
(DABJ-39-1964-18-039)
Počeci Narodnog sveučilišta
Donošenjem rješenja o osnivanju Narodnog sveučilišta 26. rujna 1964. godine prestala je vrijediti odluka o osnutku Općinskog Narodnog sveučilišta u Čazmi. Zadaće sveučilišta ostale su iste kao i u odluci.
Vršitelj dužnosti upravitelja Narodnog sveučilišta Marka Šipraka u rujnu 1964. godine zamijenio je Lovro Dujnić, prvi upravitelj sveučilišta. Lovru Dujnića zamijenio je Viktor Vidović.
Čazma iz 1964. godine (DABJ-39-1964-18-079)
Počeci Narodnog sveučilišta
Već na konstituirajućoj sjednici savjeta Narodnog sveučilišta bilo je govora o pronalasku prostora u kojem bi sveučilište djelovalo, odnosno o preuzimanju Doma kulture, ali i o otvaranju knjižnice i o kinofikaciji. U početku direktor sveučilišta Lovro Dujnić radio je u istoj kancelariji kao i tajnik DVD-a.
Upravni odbor 27. studenog 1964. godine donio je odluku o preuzimanju Doma kulture i kina „Garić“ od Komunalne ustanove Čazma.
Dom kulture je preuzet 1. siječnja 1965. godine, a kino „Garić” 1. veljače 1965. godine.
(DABJ-39-1968-01-032)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
Počeci Narodnog sveučilišta
Iz prvog izvještaja kojeg je sastavio direktor Lovro Dujnić 1964. godine možemo saznati nešto više o samim počecima Narodnog sveučilišta. Osnovana je sekcija za narodnu obranu unutar koje su od 15. rujna do 3. listopada održana predavanja uz prikazivanje nastavnih filmova. Knjižnica i čitaonica nije otvorena zbog toga što nije bilo knjižničara, a škola za osnovno obrazovanje odraslih i politička škola zbog nedovoljno prijavljenih. Veliki broj predavanja po selu također nisu provedena. Održana je škola za visoku kvalifikaciju vozača motornih vozila organizirana u suradnji s Automoto društvom iz Bjelovara te ekonomska škola knjigovodstvenog smjera u suradnji s Prehrambenim tehnološkim institutom iz Zagreba. Održano je 70 predstava igranih filmova u većim selima, dva nastupa ansambla. Zbog niske cijene ulaznica, neuređenosti kina i činjenice da se prostor koristi za različite potrebe stanovništva, kino ne pokriva troškove poslovanja iako se filmovi prikazuju čak četiri puta tjedno. Osim za radno mjesto direktora, raspisani su natječaji i za radna mjesta knjižničara, kinooperatera, režisera i čistača.
(DABJ-39-1965-32-025)
Počeci Narodnog sveučilišta
Tijekom 1966. godine svoje školovanje pri sveučilištu započela je prva generacija „šupovaca” – učenika Škole učenika u privredi (ŠUP) – područno odjeljenje. Djelovala je i auto-moto sekcija, Saobraćajna tehnička škola te seminar obrazovanja odnosno seminar za kvalifikacije (TPM). U planu za 1967. godinu nalazilo se uređenje kina u Ivanskoj, adaptacija zgrade sveučilišta, uređenje kino dvorane i proširenje knjižnice.
Knjižnica je trebala biti Centralna općinska knjižnica, odnosno knjižni fondovi pojedinih osnovnih škola trebali su ući u jedinstveni knjižni fond centralne knjižnice i biblioteke u Čazmi.
Stalni zaposlenici bili su Anđelka Bočkor (šefica računovodstva), Branka Stanišić (učiteljica u Školi učenika u privredi, u slobodno vrijeme radila je u knjižnici), Katica Kostadinovski (čistačica) i Viktor Vidović (direktor). Honorarni zaposlenici bili su Radojka Mrazović (blagajnica), Josip Antolović i Stojan Kostadinovski.
Počeci Narodnog sveučilišta
Ideja o pokretanju radio-stanice pri sveučilištu iznijeta je još 1967. godine na sjednici Radne zajednice Narodnog sveučilišta. Emitiranje programa Radio Čazme započelo je 4. srpnja 1968. godine. Prvi spikeri i novinari bili su vanjski suradnici i čazmanski gimnazijalci, a tehničar Josip Antolović.
Direktor Narodnog sveučilišta Viktor Vidović 1968. godine na sastanku Radne zajednice sveučilišta iznio je ideju kako bi se radio-stanica trebala baviti poljoprivredom, odnosno da bi novinari trebali izlaziti na teren. Zbog tog je uz urednika Barbarića angažirana „Jagica iz Općine“ koja je imala više iskustva u poljoprivredi.
NARODNO SVEUČILIŠTE „SLAVKO KOLAR” ČAZMA
6. lipnja 1969. godine
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
70-ih godina – Školski centar
U školskoj godini 1972./73. unutar sveučilišta formiran je Školski centar za obrazovanje metalskih zanimanja koji se sastojao od Opće srednje škole i Škole za kvalificirane radnike metalske struke.
U Općoj srednjoj školi obrazovanje je trajalo dvije godine, bio je to pripremni stupanj obrazovanja, dok u Školi za kvalificirane radnike metalske struke jednu završnu godinu i to za zanimanja bravar, strojobravar, kovač, instrumentalac, alatničar, automehaničar, modelator, autolimar, varilac, vodoinstalater, mehaničar, poljoprivrednik strojeva, monter plina i urar.
Vršiteljica dužnosti direktora bila je prof. Ana Cerovečki.
(GMČ, Povijesna zbirka, Inv. broj 7908)
70-ih godina – Školski centar
Obrazovna djelatnost osamostalila se 1976. godine kada je osnovan zasebni Školski centar Čazma. Ugovor između Narodnog sveučilišta zastupljenog po direktoru Viktoru Vidoviću i Školskog centra Čazma zastupljenog po direktoru u osnivanju Stevi Konjeviću o prijenosu djelatnosti srednjoškolskog obrazovanja omladine metalske struke, prostora, sredstava, kadrova i obaveza potpisan je 15. studenog 1976. godine.
Direktor Stevo Konjević od sveučilišta je preuzeto ukupno šest odjeljenja, a 13 radnika postali su zaposlenici Školskog centra – Branka Stanišić, Ana Cerovečki, Stevo Konjević, Franjo Stanko, Jozo Tomšić, Nikola Čačić, Stjepan Krešić, Ivanka Kareš, Sonja Đuričić i Marija Bogojević. Zaposleni su i Đurđa Sudar kao knjigovođa, te Marica Ruklić i Nada Kašner kao čistačice.
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje, Centar za informiranje i Zajedničke službe
Zbog odvajanja Školskog centra kao samostane organizacije, 1977. godine potpisan je novi Samoupravni sporazum o udruživanju rada radnika. Njime se djelatnost sveučilišta organizirala u okviru tri radne jedinice: Centar za kulturu i obrazovanje, Centar za informiranje i Zajedničke službe.
U Centru za kulturu i obrazovanje provodili su se programi osnovnog obrazovanja odraslih, auto-škole, programi osposobljavanja za potrebe općenarodne obrane (ONO) i društvene samozaštite (DSZ), zaštite na radu, muzičke škole, programi osposobljavanja individualnih poljoprivrednika (I. stupanj), te kina i kinofikacija, knjižnice i čitaonice te programi kulturnih priredbi.
Centar za informiranje činili su Radio Čazma i list Glas komune.
Zajednički službe bile su tehničke prirode, obuhvaćale su poslove spremačice i računovodstva.
Krajem 70-ih godina na čelo sveučilišta dolazi Zvonko Marinić.
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Osnovno obrazovanje odraslih
Program osnovnog obrazovanja i osposobljavanja realizirao se u suradnji s Radničkim sveučilištem „Petar Biškup-Veno“ iz Bjelovara. Odjeljenje je postojalo je u Ivanskoj i u Čazmi, a obuhvaćalo je polaznike od 5. do 8. razreda. Upisi polaznika odvijali su se u suradnji sa Samoupravnom interesnom zajednicom (SIZ) za zapošljavanje, a financiranje putem republičkog SIZ-a osnovnog obrazovanja i SIZ-a osnovnog obrazovanja Općine Čazma.
Rukovoditelj Centra za kulturu i obrazovanje Narodnog sveučilišta bila je Ankica Sušić.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8516/143)
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Auto-škola
Voditelj auto-škole u okviru Narodnog sveučilišta „Slavko Kolar” bio je Milivoj Jakšić.
Auto-škola održavala je programe osposobljavanja vozača A i B kategorije, vozača poljoprivrednih traktora i vozača bicikla s motorom. Osim privatnih osoba, i radne organizacije poput Čazmatransa slale su svoje radnike na osposobljavanje za vozača.
(DABJ 1979-1.8.1.-NS SK_004074)
Polaganja ispita za traktoriste u Auto-školi Narodnog sveučilišta "Slavko Kolar" u Čazmi 15. srpnja 1978.
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj 7967/1)
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj 7967/2)
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Različiti programi i osposobljavanja
Unutar Centra za kulturu i obrazovanje provodili su se i programi osposobljavanja za potrebe općenarodne obrane (ONO) i društvene samozaštite (DSŽ) u suradnji sa Sekretarijatom za narodnu obranu općine Čazme. Tu su se provodila još i osposobljavanja individualnih poljoprivrednika-ratara koja su realizirana u suradnji s republičkim SIZ-om (RSIZ) za unaprjeđenje poljoprivrede i Poljoprivrednom školom Križevci. Imao je svoje odjeljenje u Lamincu i u Ivanskoj. Zaštitu na radu provodili su vanjski suradnici.
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Osnovna muzička škola
Osnovna muzička škola s radom je započela 1. travnja 1979. godine u okviru Centra za kulturu i obrazovanje Narodnog sveučilišta. Cilj Muzičke škole bilo je stvaranje uvjeta za otvaranje redovnog odjeljenja Osnovne muzičke škole u suradnji s Muzičkom školom „Vatroslav Lisinski“ iz Bjelovara. U toj pripremnoj fazi sudjelovao je 81 učenik. Nakon ispunjavanja svih uvjeta 1. rujna 1979. godine započelo je s radom odjeljenje od 41 učenika Osnovne muzičke škole i odjeljenje od 9 učenika polaznika muzičkog tečaja. Osnovan je i mješoviti zbor učenika Opće srednje škole od 50 članova te zbor malih harmonikaša od polaznika Osnovne muzičke škola.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8516/110)
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Kinoprikazivačka djelatnost
U izvještajima o radu redovito se ističe kako je kino medij koji na području komune djeluje najduže zbog čega je potrebno ulagati u njegov rad. Kino je djelovalo samo u Čazmi, iako se planiralo pokretanje stalnog kina i u Ivanskoj, a povremenog u svakoj mjesnoj zajednici ili selu komune. Nedovoljni broj posjetitelja i visoka najamnina filmova doveli su do deficitarnosti kina zbog čega se razlika u financiranju nadoknađivala novcem SIZ-a za kulturu i informacije općine Čazma.
Tijekom godina predlaže se osnivanje kluba prijatelja filma radi podizanja filmske kulture, naročito među omladinom. U planu je bilo i zapošljavanje kinooperatera koji bi radio s pokretnim kinom i kinom u Čazmi, ali i koji bi prevozio knjige u pokretnoj knjižnici.
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Kulturne priredbe
U kino dvorani Narodnog sveučilišta gostovale su kazališne kuće i to najčešće Regionalno kazalište „Virovitica“, održavali su se koncerti, priredbe, smotre folklora, odnosno nastupi KUD-ova. Nisu samo kazališta dolazila u Čazmu, već su i Čazmanci organizirano odlazili na kazališne priredbe u Zagreb.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8516/17)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8516/138)
70-ih godina - Centar za kulturu i obrazovanje
Knjižnica i čitaonica
U izvještajima o radu se tijekom godina redovito ističe premali postotak knjiga na broj stanovnika čazmanske općine u odnosu na republički prosjek.
Zanimljivo je spomenuti kako je u planu za 1979. godinu napisano mogućnost organiziranja stalne manifestacije vezane uz književnika Slavka Kolara. Današnja ravnateljica Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma Vinka Jelić Balta manifestaciju Dani Slavka Kolara pokrenula je 2001. godine.
Iz godine u godinu u planu knjižnice nalazi se otvaranje pokretne knjižnice za područja u kojima ne postoji centralna osnovna škola poput Lipovčana, Narte, Samarice i Ivanske.
(GMČ-s: izd-2001/12)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8525/114)
70-ih godina - Centar za informiranje
Radio Čazma
Radio Čazma bio je jedina informativna institucija na području općine Čazma te se kao takva nalazila u službi Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) općine Čazma. U okviru svog redovnog emitiranja programa, svoju programsku politiku bazirao je na informativnoj, obrazovnoj, kulturnoj, propagandnoj i na glazbeno-zabavnoj djelatnosti. Voditelj Centra za informiranje radijskog programa bio je Zvonko Marinić.
70-ih godina - Centar za informiranje
Lokalni list Glas komune
Jedna od najvažnijih djelatnosti rada Centra za informiranje od 1977. do 1981. godine bilo je izdavanje lista Glas komune čiji je prvi broj izašao u studenom 1977. Glavni urednik bio je Zvonko Marinić, odgovorni urednik Jadranka Jurenec, dok su redakciju činili Zvonko Marinić, Jadranka Jurenec, Juraj Centner, Vladimir Hermanović, Ivan Salaj, Marija Latinac i Branka Stanišić.
Kao razlog pokretanja lista ističe se važnost informiranja unutar samoupravnog socijalističkog društva, donosno činjenica da svaki „naš građanin treba biti upoznat s političkim, ekonomskim, društvenim, kulturnim i drugim zbivanjima. Isto tako, uslijed neinformiranosti, život i rad na terenu su otežani, pa čak može doći i do štetnih posljedica.“
Od travnja 1979. godine list je postao dvomjesečnik. Posljednji, 26. broj izašao je u svibnju 1981. godine. Glavni i odgovorni urednik i dalje je bio Zvonko Marinić, a grafički Željko Stipanović. Redakcijski kolegij još su činili Mihajlo Bradić, Franjo Jagatić, Nikola Mikušić, Željko Stipanović i Anđelka Turković.
(GMČ, Povijesna zbirka, Inv. broj 7901_rv)
Naslovnice lista Glas komune, glasila SSRN-a općine Čazma koji je izlazio u sklopu Informativnog centra Narodnog sveučilišta “Slavko Kolar” Čazma od 1977. godine do 1981. godine
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
Centar za usmjereno obrazovanje
Osnovna muzička škola
Zbor radnika Centra za usmjereno obrazovanje na čelu s direktoricom Brankom Stanišić 1981. godine zbog premalog broja učionica, a povećanja broja učenika predlaže dvosmjenski turnus. Naime, iako je školske godine 1980./81. odlučeno da se Muzička škola preseli u Osnovnu školu „Milan Novačić“ u Čazmi, do tog nije došlo.
Ukupan broj učenika u školskoj godini 1988./89. iznosio je 435 u 16 odjeljenja, zaposleno je 20 profesora. Centar se nalazio u zgradi sveučilišta, koristio je 6 učionica koje svojom veličinom i funkcionalnošću nisu odgovarale. Zbog toga je 1989. godine pokrenuta izgradnja zgrade Centra za usmjereno obrazovanje u Čazmi, odnosno današnje zgrade srednje škole.
Ministarstvo prosvjete i kulture 1991. Centru daje suglasnost na tehničku dokumentaciju za gradnju nove zgrade. Škola prelazi u novu školsku zgradu tek školske godine 1999./2000.
Program muzičke škole je i dalje realiziran u suradnji s Muzičkom školom „Vatroslav Lisinski“ iz Bjelovara, a obuhvaćao je satove klavira, harmonike i gitare.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8527/8)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8527/17)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8520/326)
(GMČ-s: Fototeka Zgr/6)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8518/173)
(GMČ-s: Fototeka Zgr/6)
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
Auto-škola
80-ih godina auto-škola dobiva nastavničko vijeće vozača instruktora te pravilnik o organizaciji i radu.
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama vozači-instruktori trebali su imati završen peti stupanj zbog čega su Josip Spinčić, Ivan Šalamunec i Alojz Podgorski 1985. godine poslani na doškolovanje.
Voditelj auto-škole 1985. godine postao je Ivica Šalamunec.
Auto-škola unutar Narodnog sveučilišta „Slavko Kolar“ Čazma prestala je djelovati 28. listopada 1986. godine. Jedno vrijeme djelovala je unutar Srednje škola Čazma. U Čazmi i danas postoji privatna auto-škola Vama d.o.o, čiji je osnivač Alen Mrazović.
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj 8059)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8518/111)
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
Različiti programi i osposobljavanja
Unutar Centra za kulturu i obrazovanje i dalje su se provodili razni programi poput osposobljavanja za potrebe općenarodne obrane (ONO), društvene samozaštite (DSZ), higijenskog minimuma i slično, no 80-ih godina došlo je do njihove stagnacije. Većina OOUR-a već je bila obuhvaćena osnovnim tečajem zaštite na radu, a sljedeća razina obrazovanja morala je biti prilagođena radnim mjestima. Protupožarna zaštita nije realizirana ni 1981. ni 1982. godine.
Općinski komitet Saveza komunista Hrvatske (SKH) Čazma 9. svibnja 1988. godine naložio je Komitetima za ONO i DSZ da odmah uvedu danonoćno dežurstvo kod sredstava veza u svim organizacijama i zajednicama. Prve smjene u dežurstvu preuzeli su Dražen Pavlić, Anđelka Bočkor i Ankica Sušić.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8518/104)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8527/90)
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
Kinoprikazivačka djelatnost
Tijekom 1981. godine RO „Novogradnja“ OOUR „Visokogradnja“ Daruvar provodila je adaptaciju kino sale, zbog čega je privremeno dvorana bila zatvorena.
U kinu su se prikazivala dva filma tjedno. To je ujedno bilo jedino kino na području općine jer stanje kinoaparature u Ivanskoj nije omogućavalo prikazivanje filmova. U izvještaju o radu Centra za kulturu za 1987. godinu ističe se veliki pad broja posjetitelja kina, za čak 8.204 posjetitelja.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8522/205)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8525/26)
Što se gledalo u kinu od 1984. do 1990. godine?
Večernji list
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8522/146)
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
Kulturne priredbe
Nakon što je općinski SIZ kulture i informiranja Čazma potpisao Samoupravni sporazum (SAS) s Regionalnim kazalištem „Virovitica“, Čazma dobiva redovite kazališne predstave. Financirane su na principu: jednu predstavu plaća sveučilište, a jednu RSIZ. Povećan je i broj koncerata zabavne glazbe. Organizatorica kulturnih priredbi Centra za kulturu Narodnog sveučilišta bila je Ankica Sušić.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8521/238)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8521/211)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(Arhiva Centra za kulturu)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8518/277)
Knjižnica i čitaonica
Čitalačke navike 80-ih godina bile su i dalje slabe, fond knjižnice iznosio je 0,7 knjige po stanovniku što je bilo ispod svakog prosjeka, a knjižnica je djelovala u samo 60-ak kvadrata. Analizom programa Bibliotečno-informacijskog sustava općine Čazme iz 1988. godine vidljivo je kako knjižnica nema telefon, nedostaju kataložni ormarići, panoi i vitrine, pisaća mašina i fotokopirni stoj, postojeće police su nefunkcionalne i dotrajale. Knjižnica ne nabavlja ni jedne dnevne novine ili časopis. Bez obzira na to u knjižnici radnici sveučilišta organiziraju razne manifestacije s ciljem popularizacije knjige – izložbe knjiga, likovne izložbe, koncerte, književne smotre i književne susrete.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8526/145)
80-ih godina – Centar za kulturu i obrazovanje
Knjižnica i čitaonica
Na Radio Čazmi svakog četvrtka knjižničar je uređivao radio emisiju poezije, a subotom u okviru kontakt programa davao kraći osvrt na jednu novu knjigu iz knjižnice. Djelovala je i grupa „Mladi knjižničari“ sastavljena od srednjoškolaca. Što se tiče stručnog osposobljavanja, knjižničar je upisao studij bibliotekarstva uz rad školske godine 1987./88. kojeg je financirao SIZ kulture i informacija.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8520/174)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8520/208)
80-ih godina - Centar za informiranje
Radio Čazma i Lokalni list Glas komune
U Centru za informiranje, u svibnju 1981. godine izašao je posljednji broj Glasa komune. Problem su bile financije, usluge tiska su poskupjele za 80% u odnosu na prethodnu godinu.
Zvonko Marinić, direktor radio-stanice, 1981. godine u dopisu o realizaciji kulturnih i informativnih djelatnosti s osvrtom na probleme vezane uz financiranje SIZ-u kulture i informacija piše kako stanica radi s opremom starom 10 godina, a „praktički svi uredjaji su dotrajali do te mjere da ne daju garanciju za siguran rad.”
Bez obzira na poteškoće, program se radnim danom emitirao od 12 do 17 sati, a u nedjelju od 9 do 14 sati. Od 1988. godine petkom se emitirao vrlo slušani noćni program i to od 18 do 2 sata iza ponoći.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8518/8)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8522/279)
90-ih godina
Početkom 90-ih došlo je do promjene u organizaciji sveučilišta. Iako u sastav sveučilišta ulazi Zavičajni muzej Čazma, vrlo brzo došlo je do izdvajanja pojedinih djelatnosti i njihovo osamostaljenje. Narodno sveučilište „Slavko Kolar“ podijelilo se na dva pravna subjekta: Informativni centar – Hrvatska radio postaja Čazma d.o.o. i Centar za kulturu „Slavko Kolar“ Čazma.
Knjižnica je i dalje ostala u sastavu sveučilišta, ali se seli u novi dislocirani prostor. Što se tiče kinoprikazivačke djelatnosti, kino je i dalje vrlo slabo posjećeno, zbog čega je jedno vrijeme obustavljeno.
U glazbenoj školi javlja se problem nastavničkog kadra, ali i prostora. U školskoj godini 1991./92. uveden je tečaj sviranja sintesajzera na koji je upisano 16 učenika.
Službeno, organizacija Narodnog sveučilišta “Slavko Kolar” Čazma briše se iz registra 11. studenog 1992. godine i time ono prestaje postojati. Osniva se Centar za kulturu “Slavko Kolar” koji je njezin pravni sljednik.
(GMČ, Povijesna zbirka, Inv. broj 6010)
90-ih godina – reorganizacija sveučilišta
Zavičajni muzej u sastavu Narodnog sveučilišta „Slavko Kolar” Čazma
Izvršni odbor Društva prijatelja muzeja Čazma na svojoj sjednici održanoj u lipnju 1990. godine donio je odluku da se Zavičajni muzej Čazma uključi u sastav Narodnog sveučilišta „Slavko Kolar“ Čazma. Zbor radnika sveučilišta na svojoj sjednici održanoj u srpnju 1990. godine donio je pozitivno mišljenje o toj odluci pa formirao Komisiju za primopredaju.
Komisiju za primopredaju Društva prijatelja muzeja činili su Branko Bradić, Nikola Bočkor, Božo Kirin, Ljubica Šestak i Franjo Živković, a Komisiju za primopredaju Narodnog sveučilišta Zvonko Marinić, Ankica Sušić i Milan Radanović. U to vrijeme postojalo je 10 muzejskih zbirki: Zbirka NOB-a i socijalističke revolucije, Etnografska zbirka, Arheološka zbirka, Zbirka obrta („Tehnička zbirka“), Zbirka oružja, Galerija umjetničkih radova, Kulturno-povijesna zbirka, Numizmatička i Prirodoslovna zbirka, te Zbirka književnika Slavka Kolara.
Nakon primopredaje Društvo prijatelja muzeja Čazma prestaje s radom.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8529/30)
Kratka povijest muzeja
Kada govorimo o Zavičajnom muzeju, njegova povijest ne počinje s Narodnim sveučilištem, već mnogo ranije. Muzejska djelatnost veže se uz rad Društva prijatelja muzeja. Inicijativni odbor za osnivanje muzeja u Čazmi sastao se još 1956. godine, a do kraja 1957. prikupili su građu i organizirali prvi izložbeni postav muzeja u zgradi vojnokrajiške kurije smještene na Gradini. Službena osnivačka skupština Društva prijatelja muzeja Čazma održana je u Čitaonici Zadružnog doma (kasnije zgrada Centra za kulturu) 13. travnja 1958. godine. Predsjednik društva bio je Mihajlo Bradić, zamjenik Vinko Curiš, tajnica Viktorija Krajačić, njezin zamjenik Stjepan Krajačić, blagajnik Stjepan Pozaić.
Službeno „Narodni Muzej“ osnovan je 24. ožujka 1961. godine na temelju odluke Narodnog odbora općine Čazma. Tim stručnjaka Muzejskog društva Hrvatske 1962. godine izradio je prijedlog prvog stalnog postava, no do realizacije istog nije došlo. Odlaskom predsjednika društva Mihajla Bradića u Zagreb rad društva zamire zbog čega brigu o muzeju preuzima Savez boraca NOB-a, a potom 1966. godine Narodno sveučilište.
(GMČ-s: PMČ-1-1957)
(GMČ, Povijesna zbirka, Inv. broj 7901)
Kratka povijest muzeja
(GMČ-s: PMČ-1961-111-1 i PMČ-1961-111-2)
Kratka povijest muzeja
Zanimljivo je spomenuti projekt muzeja spomenika u Čazmi, autora Aleksandra Ljahnickyja, dovršenog 1968. godine. Objekt je trebao sadržavati prostore za stalne i privremene izložbe, prostor za predavanja, priredbe, sastanke te biblioteku i prateće prostore na tri etaže, na 2400 m2 raspoloživog prostora. Projekt nikad nije realiziran.
Kratka povijest muzeja
U zapisnicima Društva prijatelja muzeja 60-ih i 70-ih redovito se ističu problemi oko funkcioniranja muzeja, od zaštite predmeta, financiranja rada muzeja do održavanja zgrade. Zbog toga od 1976. godine novac za funkcioniranje muzeja više ne dolazi na račun Narodnog sveučilišta već na račun Društva prijatelja muzeja. Zaposlena je i prva stručna osoba - etnologinja Jasna Katarinić, koju na pola radnog vremena nasljeđuje Stevo Konjević, prof.
Uz Arheološku, Etnografsku zbirku i Zbirku NOB-a formiraju se nove – Zbirka oružja, Memorijalna zbirka Slavka Kolara te Kulturno-povijesna zbirka. Preuređuje se Spomen-kosturnica, postavlja se mozaik Ede Murtića, a potom i bista Slavka Kolara.
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj 8070)
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj 7878)
(GMČ, Memorijalna zbirka književnika i agronoma Slavka Kolara, Inv. broj SK-108)
Kratka povijest muzeja
U 80-ima se zapošljava arheolog kustos Vjekoslav Štrk na pola radnog vremena kako bi stručno vodio brigu o predmetima dok drugu polovinu radnog vremena obavlja poslove tajnika SIZ-a kulture i informacija. Početkom 80-ih postavljene su izložbe Narodnooslobodilačke borbe (NOB) u Andigolama i u Donjoj Šušnjari.
Samoupravnim sporazumom iz 1985. godine između SIZ-a za kulturu i informacije i Narodnog sveučilišta „Slavka Kolara“ Čazma definiran je opseg posla Vjekoslava Štrka. Prema sporazumu, SIZ se obavezuje osigurati sveučilištu sredstva za njegovu plaću. Na poslovima kustosa muzeja radio je četiri sata, a ostala četiri i dalje će obavljat poslove tajnika SIZ-a.
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj 8747)
(GMČ, Zbirka fotografija, Inv. broj FOT-301/1)
Kratka povijest muzeja
Čim je muzej službeno ušao u sastav Narodnog sveučilišta krenulo se u izradu koncepcije novog stalnog postava. U elaboratu o preuređenju izložbenog postava stalnih muzejskih zbirki iz 1991. godine opisano je trenutno stanje. Zgrada muzeja bila je u derutnom stanju, otpadala joj je žbuka. Krovište je dotrajalo i na nekim dijelovima ulegnuto, dok je podrumski prostor vlažan i hladan. Električne instalacije su stare, sistem zaštite od požara manjkav. Česte su provale u muzej, a zgrada nema suvremenu protuprovalnu zaštitu. Što se tiče sredstva za rad, nedostaju preparatorska pomagala, tehnička oprema za terenska i kabinetska izvršavanja pojedinih programa i istraživanja te foto oprema. Nedovoljno je polica, ostakljenih vitrina i panoa. Stručna literatura posuđuje se od susjednih muzejskih ustanova. Do reorganizacije stalnog postava došlo je sredinom 90-ih godina.
1990-ih godina intenziviraju se istraživanja crkve sv. Marije Magdalene i okolnog prostora.
Kratka povijest muzeja
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/332)
Knjižnica
Početkom 90-ih knjižnica i čitaonica preselila se iz prostora Narodnog sveučilišta. Izvršno vijeće Skupštine općine Čazma 7. kolovoza 1990. godine donijelo je odluku da se knjižnica preseli u staru zgradu Dječjeg vrtića na adresi Alojza Vulinca 3, Čazma.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/303)
(Arhiva Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma)
(Arhiva Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma)
Knjižnica
Od veljače 1991. godine knjižnica je djelovala u novom namjenski uređenom prostoru opremljena suvremenom opremom. Sastojala se od čitaonice s 20 sjedećih mjesta, posudbenog i dječjeg odjela. Na dječjem odjelu program igraonice i pričaonice provodio se petkom poslije podne. U knjižnici je zaposlena Vinka Jelić na mjestu knjižničarke.
(Arhiva Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma)
(Arhiva Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma)
Radio Čazma
Tijekom Domovinskog rata Radio Čazma uvodi specijalizirane emisije za pripadnike oružanih snaga s područja Općine Čazma. U 1991. godini završeno je emitiranje noćnoga programa prijenosom priredbe Čazma Vukovarcima iz čazmanske kino dvorane, a započelo emitiranje tjedne Emisije za selo urednika i voditelja Vladimira Ožegovića. U listu 6. svibanj Informativnog centra Ivanić-Grad novinari su objavljivali tekstove iz čazmanske općine budući da Čazma nije imala svoje novine. List se prodavao na recepciji motela „Čazma“, a zbog velikog interesa i na kioscima „Vjesnik“. Na inicijativu ogranka Matice Hrvatske u Čazmi djelatnici Zavičajnog muzeja sudjelovali su u realizaciji radio-emisije o povijesti Čazme.
Početkom 1992. godine nezadovoljstvo programom, tehničkom opremljenošću i organizacijskim statusom Hrvatske radio-postaje Čazma dosegnulo je vrhunac. Najavljeno je osamostaljivanje radija izvan Narodnog sveučilišta, kao i mogućnost financiranja i ulaganja u bolju tehniku od strane Općine. Informativni centar Hrvatske Radio-postaje Čazma djeluje samostalno od 1992. godine.
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/216)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/352)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/41)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/243)
(GMČ, Zavičajna zbirka, Inv. broj 8528/434)
1992. godine – kraj Narodnog sveučilišta
Početkom 1992. godine direktor sveučilišta bio je Zvonko Marinić, računovođa Anđelka Bočkor, kustos Vjekoslav Štrk, knjižničarka Vinka Jelić, novinari Ankica Sušić, Željko Stipanović, Franjo Jagatić i Nikola Mikušić, tehničar Kruno Mužinić, kinooperater Vladimir Ruklić, biljeter Milan Radanović, te pomoćna radnica Lucija Devčić.
Na temelju odluke Zbora radnika Narodnog sveučilišta od 28. rujna 1992. godine došlo je do podjele Narodnog sveučilišta Slavko Kolar na dva pravna subjekta: Informativni centar – Hrvatska radio postaja Čazma d.o.o. i Centar za kulturu „Slavko Kolar“ Čazma. Ravnatelj Centra za kulturu bio je Vjekoslav Štrk, a direktor IC– Hrvatske radio postaje Čazma d.o.o. Zvonko Marinić.
Centar za kulturu „Slavko Kolar“ Čazma sa sjedištem u Čazmi, Trg Čazmanskog kaptola 13 registriran je 7. listopada 1992. godine. Upisane djelatnosti bile su kulturno-prosvjetna djelatnost, knjižnica i čitaonica, osposobljavanje kandidata za stjecanje posebnih znanja i vještina, osnovno dopunsko obrazovanje, muzej, galerije, zbirke i prikazivanje filmova.
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
1992. godine – kraj Narodnog sveučilišta
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
90-te godine kroz oči Franje Jagatića
(Arhiva Centra za kulturu Čazma)
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
2000-te godine
Novo tisućljeća donijelo je nove promjene unutar Centra za kulturu „Slavko Kolar”, pravnog sljednika Narodnog sveučilišta. Knjižničarska djelatnost se 2006. godine osamostalila. Nastaje Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma.
Centar za kulturu „Slavko Kolar” Čazma 2007. godine mijenja ime u Centar za kulturu Čazma. Muzejska djelatnost bila je primarna, pa se sve više razvijala. Uređuju se dvije galerije – Galerija Antona Cetína i Aleksandra Marksa, te tradicijska moslavačka kuća u Gornjem Mikloušu. Kinoprikazivačka djelatnost se zbog dostupnosti filmova na digitalnim platformama polako gasila. No, kino dvorana se i dalje koristila za gostovanja kazališta, nastupe KUD-ova, koncerte Glazbene škole Vatroslava Lisinskog, područnog odjeljenja Čazma, ali i za ostale potrebe stanovništva. Ravnateljica Centra za kulturu 2001. godine postaje Jadranka Kruljac Sever.
Radio Čazma je djelovao do 2010. godine kada dobiva novoga vlasnika, uređivačku politiku i novi naziv. Naime, 2010. godine Dražen Kocijan Kocka kupio je udjele u tadašnjoj Radio Čazmi, promijenio ime u Super Radio, preuredio prostorije, kupio novu opremu, raspisao audiciju za nove djelatnike. Uz radio djeluje i online portal Super portal.
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma
Tijekom 2006. godine donesena je odluka o izdvajanju jedinice Gradske knjižnice iz sastava Centra za kulturu „Slavko Kolar“ Čazma i osnivanja samostalne Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma. Ravnateljica knjižnice postaje Vinka Jelić Balta.
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
Gradska knjižnica Slavka Kolara Čazma
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
Centar za kulturu Čazma
Zbog dotrajalosti vojnokrajiške zgrade na Gradini, muzejska građa je 2006. i 2007. godine preseljenja na novu lokaciju, današnju zgradu muzeja na adresi Trg Čazmanskog kaptola 13.
Centar za kulturu „Slavko Kolar“ Čazma svoje ime promijenio je 20. lipnja 2007. godine u „Centar za kulturu Čazma“.
Primarna djelatnost postala je muzejska. Unutar Centra za kulturu, za obavljanje muzejsko - galerijske djelatnosti još 2002. godine osnovana je ustrojbena jedinica Gradski muzej Čazma (muzej unutar ustanove).
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
Galerija Antona Cetína
Unutar Centra za kulturu “Slavko Kolar” Čazma 2001. godine otvorena je Galerija Antona Cetín. U galeriji se nalazilo 19 djela koje je te godine Anton Cetín poklonio svojem rodnom gradu Čazmi.
Cetín je tijekom godina darovao Gradu Čazmi radove, a Grad Čazma ih je dao na upravljanje Gradskom muzeju Čazma. Vremenom se broj radova povećao tako da se danas u Knjizi pohrane muzeja nalazi 182 predmeta.
(Arhiva Gradske knjižnice Slavka Kolara Čazma)
(Foto: Davor Kirin, 2023. godina)
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
Galerija Aleksandra Marksa
Galerija Aleksandra Marksa otvorena je 28. lipnja 2002. godine. U galeriji se nalaze predmeti koji čine Memorijalnu zbirku slikara (animatora, crtača, redatelja, ilustratora, dizajnera) Aleksandra Marksa nastalu donacijama obitelji Marks. Zbirka trenutno sadrži 257 predmeta.
Centar za kulturu 2022. godine tiskao je monografiju “Aleksandar Marks” povodom 100. godišnjice rođenja Aleksandra Marksa (1922. – 2022.)
(GMČ, Memorijalna zbirka slikara (animatora, crtača, redatelja, ilustratora, dizajnera) Aleksandra Marksa, Inv. broj 9568)
Od Narodnog sveučilišta do Centra za kulturu
Tradicijska moslavačka kuća
U sklopu Centra za kulturu nalazi se i Tradicijska moslavačka kuća. Kuća se nalazi u Gornjem Mikloušu, kč. br. 45. Izgrađena je 1924. godine. Kuća je kupljena 2008. godine, nalazila se u vlasništvu obitelji Modrić. Od 2010. godine u kući je izložena muzejska građa iz Etnografske zbirke, Tehničke zbirka i zbirke obrta te Zbirke namještaja.
Zadnja obnova kuće provedena je 2024. godine uz financijsku pomoć Bjelovarsko-bilogorske županije i Grada Čazme.
(Foto: Davor Kirin)
Razgovor sa Franjom Jagatićem
Impressum
Nakladnik: Centar za kulturu, Gradski muzej Čazma
Za nakladnika: Maja Cepetić Rogić
Autorica izložbe i izložbenog kataloga: Marina Junger Sokolović
Naslovnica: Pečat Narodnog sveučilišta "Slavko Kolar" Čazma (GMČ, Povijesna zbirka, Inv. broj 6009)
Računalna podrška: Željko Bilandžija, Codebyte, obrt za računalno programiranje, Pula
Izložbu su financirali Ministarstvo kulture i medija RH i Grad Čazma
Čazma, 2024.