Transromanica

Kulturna ruta Vijeća Europe TRANSROMANICA povezuje zajedničko romaničko naslijeđe deset europskih zemalja: Njemačke, Austrije, Portugala, Španjolske, Francuske, Italije, Slovačke, Hrvatske, Srbije i Rumunjske. Duž ove kulturne rute možete pronaći povijesne građevine iz romaničkog perioda.

Romanički stil pojavljuje se u kasnom 10. stoljeću kao nova arhitektonska forma. Veličanstvene katedrale, samostani, crkve i utvrde svjedoče o tom značajnom europskom vremenskom periodu. Prva Europa formirana tijekom srednjovjekovlja izvorište je današnje Europske zajednice. Romanika je objedinjenost u različitostima, a također je začarani svijet pun alegorija i pravila, moći i mašte, deformacije i reda koji predstavlja srednjovjekovno razdoblje. Romanika jest srednji vijek.

TRANSROMANICA je posvećena promociji europske romaničke umjetnosti i arhitekture te razvoju turizma s ciljem podrške održivom regionalnom i gospodarskom razvoju. Organizacija svojim ciljevima teži promociji regija članica, objekata i lokaliteta te ih čini dostupnima javnosti. Kroz održivi kulturni turizam, razvoj te ciljani marketing postiže se i bolja preventivna zaštita objekata.

U kolovozu 2007 TRANSROMANICA je službeno prepoznata kao „glavna kulturna ruta Vijeća Europe“. Kao takva ona konkretno predstavlja temeljna načela Vijeća Europe: ljudska prava, kulturnu demokraciju, kulturnu raznolikost i identitet, dijalog, međusobnu razmjenu i obogaćivanje preko granica tijekom stoljeća. Vijeće Europe je 1987. godine pokrenulo program kulturnih ruta s ciljem da se na vidljiv način, putem putovanja kroz prostor i vrijeme, pokaže kako baština različitih zemalja i kultura Europe predstavlja zajedničku kulturnu baštinu.

Crkva sv. Marije Magdalene – hrvatski lokalitet na kulturnoj ruti TRANSROMANICA

Današnja župna crkva sv. Marije Magdalene građena je u drugoj četvrtini 13. st., a izvorno je bila crkva dominikanskog samostana. U povijesnim izvorima kao njen graditelj navodi se zagrebački biskup Stjepan II. (1225-47), a prepoznata je i važna uloga slavonskog hercega Kolomana (1226-41) čije se posljednje počivalište nalazi „u skrovitom mauzoleju braće propovjednika u Čazmi“. Obojica su bila vrlo utjecajne osobe tog doba, usko vezane uz kraljevski dvor Arpadovića, te su kao naručitelji omogućili da crkva bude izgrađena u skladu s uzusima izgradnje ugarskih kraljevskih radionica. Njena impozantna zapadna rozeta s promjerom većim od 6 metara i danas je jedna od najvećih u okvirima centralnoeuropske srednjovjekovne graditeljske produkcije.

Arhitektonski korpus crkve u najvećoj mjeri je iz razdoblja srednjeg vijeka (glavni brod, kraći bočni brodovi, transept, pravokutno svetište i zvonici), a crkva se stilski može odrediti kao romaničko-gotička građevina. Crkva je izvorno građena u opeci čija jarka boja dodatno ističe iznimno kvalitetnu kamenu arhitektonsku plastiku (portal, rozete, prozorski otvori) klesanu od strane kraljevske radionice. Dok je romanički stil vidljiv ponajviše na njenoj vanjštini, arhitektura u interijeru ima stilske odlike gotike (šiljati trijumfalni luk, nosači, kapitelne zone i rebra svodova očuvanih u prostoru transepta i bočnih brodova).

U 18. st., zaslugom tadašnjeg župnika Ivana Jambrekovića, započinje značajnija obnova crkve u novom baroknom stilu: žbukom se prekrivaju srednjovjekovni graditeljski elementi, probijaju se novi prozorski otvori, dograđuje se sakristija, grade se novi svodovi, kripte za ukope te kor na koji se smještaju orgulje. Bogatu baroknu obnovu pratila je i nabava kvalitetnog crkvenog inventara (osam oltara, propovjedaonica s baldahinom). Tijekom klasicističke obnove u 19. st. nadograđuju se oba zvonika čime se dodatno naglasio njen dominantan položaj u širem krajoliku.

Danas je crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi jedna od značajnijih i najbolje očuvanih srednjovjekovnih crkava na prostoru kontinentalne Hrvatske, a ujedno je i živući svjedok jednog od najprosperitetnijih perioda čazmanske povijesti.