Miklouš - Predmeti
rupa: pr=2 cm
masa=191 g
Brdoviti prostor Gornjeg Mikouša u srednjem vijeku bio je zasebna župa sa svojom crkvom sv. Nikole Ispovjednika koja se spominje u popisu župa iz 1334. g. Župa je nestala u doba turske okupacije, da bi kasnije Miklouš bio uključen u novoosnovanu Župu Čazma, a pred kraj 18. st. Župa se osamostaljuje. Crkva je podignuta u srednjem vijeku kao jednobrodna građevina zaobljenog svetišta na istoku dužine 5 metara i zvonikom na zapadu koji podupiru dva kontrafora. Konstruktivni srednjovjekovni elementi očituju se po naglašenom soklu visine 0,8 metra iznad tla i šiljastim otvorom na zvoniku uz zapadno pročelje lađe. Od početka 18. st. crkva se obnavlja u baroknom stilu te je taj izgled uglavnom zadržala do danas. Crkva ima tri barokna oltara te malu sakristiju.
Serdar, Ivo, hrvatski glumac (Gornji Miklouš, 19. XII. 1933 – Zagreb, 21. XI. 1985). Nakon završetka studija glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (1957), bio je angažiran u Narodnom kazalištu »August Cesarec« u Varaždinu (Kal u Istočno od raja G. Steinbecka; Pierrot u Maskerati M. Krleže; Benedetto u Mnogo vike ni za što W. Shakespearea), a potom nastupao u Narodnom kazalištu u Karlovcu i u zagrebačkoj Komediji (Vodonoša u Dobrom čovjeku iz Sečuana B. Brechta; Frank V. u istoimenom djelu F. Dürrenmatta). Od 1965. do 1975., kada je prešao u samostalne umjetnike, bio je član zagrebačkoga HNK-a: Lebland (A. Miller, Slučaj u Vichyju), Molčaljin (A. S. Gribojedov, Teško pametnomu), Brighella (C. Goldoni, Veliki smiješni rat), Lakrdijaš (M. Matković, General i lakrdijaš), Cviker (R. Marinković – K. Spaić, Kiklop), Pomet (M. Držić, Dundo Maroje). Jedan je od suosnivača Satiričkoga kazališta Jazavac (danas Kerempuh), u kojem je ostvario neke od najzapaženijih uloga (Rikard Futak u Dobro jutro, lopovi F. Hadžića; monodrama 10 lica Ive Serdara), među kojima se popularnošću izdvaja interpretacija Jurice u predstavi Volim Njofru M. Grgića. Uspješne uloge ostvario je i u Teatru u gostima (Možbolt u Čarugi I. Kušana; Alojz Kramarić u Gosponu lovcu G. Feydeaua; Gospodin Kosta Bandula u Ljubavi na prvi pogled F. Hadžića), Teatru &TD (Erwin u Plebejci uvježbavaju ustanak G. Grassa; Milt Manville u Ljubafi M. Schisgalla; Lažni sudac u Slučajnoj smrti jednog anarhista D. Foa), te na Dubrovačkim ljetnim igrama (Liha u Heraklu M. Matkovića). U sklopu Dana satire dodjeljuje se nagrada za ulogu najbolje prihvaćenu od publike, koja nosi njegovo ime. Glumio je u nizu televizijskih drama i serija (Kuda idu divlje svinje) te na filmu (E. Galić, Crne ptice, 1967; A. Peterlić, Slučajni život, 1969; B. Makarović, Snađi se, druže, 1981; E. Galić, Horvatov izbor, 1985).
Citiranje:
Serdar, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55465>