Zapovijed pod lipom
Zapovijed pod lipom običaj je koji prikazuje dio života hrvatskoga sela u vrijeme kada nije bilo električne energije i telefona, poštara i ostalih danas dostupnih medija.
Taj običaj šireg hrvatskog sela lokaliziran je u Mikloušu poprimajući specifičnosti tog sela te se odvija po kazivanjima starijih suseljana. Osnovni redoslijed same Zapovijedi vrlo je jasan: odvija se nedjeljom, poslije mise i ručka, u radnoj odjeći, ne svečanoj kao za nedjeljnu misu, ali djevojke se mogu malo dotjerati jer se poslije Zapovijedi pleše i druži s ostalim mladim ljudima. Sama Zapovijed započinjala je tuljenjem o rog/trubu, u njoj su se čitali obavijesti, oglasi te se na kraju dijelila pošta. Danas u običaju Zapovijedi sudjeluje KUD Sloga Miklouš i gledatelji. Održava se nedjeljna podnevna ili popodnevna misa u 17 h, a odmah nakon mise se publika počinje polako skupljati ispred crkve, točnije ispod lipe te betonske pozornice sagrađene za samo izvođenje događaja početkom 80-ih godina. Sam događaj Zapovijedi započinje zvukom trube s pozornice, kojim trubač (član KUD-a) poziva ostale članove odnosno seljane da se okupe. Neki članovi KUD-a su oko pozornice, a dio dolazi iz različitih strana rekonstruirajući nekadašnje okupljanje u radnoj narodnoj nošnji, a u središtu događaja su seljanke koje razgovorom najavljuju samu zapovijed, dok čekaju da se „narod skupi“ (na pozornici) izvode i pučke napjeve iz svog repertoara. Na pozornici se pozdravljaju s ostalim članovima i razgovaraju opušteno rekonstruirajući svakodnevni razgovor u svom selu iz prve polovice 20. stoljeća. Eventualne formalnosti obavljaju se na početku (npr. promjena uloge starješine kao što je to bilo 2017. godine), a potom započinje čitanje zapovijedi. Svake godine čita se ona obavijest, tj. zapovijed koja je jedina u vlasništvu KUD-a od 27. 6. 1938. Nakon obavijesti i oglasa dijele se pisma, odnosno pošta kojoj je forma definirana tekstom same zapovijedi (npr. poziv od suda, pismo mladića iz vojske za djevojku i sl.), ali su njeni adresati stvarne osobe, članovi KUD-a na pozornici. Iako je osnovni tekst uvijek isti, dosjetkama i komentarima članova KUD-a svake godine Zapovijedpoprima jedinstven oblik i na taj način se aktualizira. Primjerice tijekom čitanja u dijelu gdje se određuju patrolci za naredni tjedan (sa stvarnim imenima sudionika) starješina je pročitao patrolce za sve dane u tjednu, a nedjelju je izostavio, zatim netko od suseljana pita: „A ko bu patrolec u nedelju nisi prečital.“ Ili prilikom spomenute podjele pošte na kraju Zapovijedi starješina proziva jednu ženu na koju je naslovljena pošta, ona prima kovertu, pogleda je i kaže: „Ja neću "zet ovu kovertu jer je rasprta.“
Podjelom pošte Zapovijed zapravo završava, a nakon što stariji članovi KUD-a, prema najavi, odu s pozornice, mladi plešu kolo i ostale plesove tako nastavljajući nekadašnji običaj zabavljanja i druženja, a izvodeći izvorne pjesme KUD-a Sloga iz Miklouša. U tom dijelu također se ostavlja mjesta za dosjetke pa primjerice jedna od majki djevojaka koje ostaju na plesu prethodnih godina dobacuje komentar: „Cure kad se natancate brže ajde doma, dok sunce za goru, a vi da ste u dvoru“. Valja napomenuti da su na pozornici prisutni članovi i statisti KUD-a najrazličitijih dobnih kategorija dočaravajući nekadašnju sliku sela.
Novije uvedeni sadržaji koji slijede nakon toga, revijalna smotra folklora gostujućih KUD-ova i druženje/zabava koje slijedi nakon te smotre, preseljeni su prošlih godina na drugu lokaciju u Donjem Mikloušu čuvajući tako oblik i lokaciju Zapovijedi pod lipom.
Kako je već naznačeno, najvažniji predmeti same Zapovijedi su rog, tj. truba, kao rekvizit za izvođenje zapovijedi te sama zapovijed, tj. obavijest ili proglas koji starješina čita okupljenima. Tu je vrlo važna autentična lokacija lipe ispred miklouške crkve koja je ostala ista od najranijih pričanih predaja, iako se preselila par metara zbog boljeg pogleda publike te gradnje same pozornice. Ostale bitne stvari pri ovom običaju su dosjetke na lokalnom kajkavskom govoru (za razliku od same obavijesti koja je prilagođena standardu 30-ih) te da je KUD kao izvorno folklorno društvo u skladu tih zahtjeva (nošnja, pjesma, ples, ukrasi na pozornici iz svakodnevnog života kao posoblje i sl.).
Ministarstvo kulture i medija, Uprava za zaštitu kulturne baštine, svojim Rješenjem od 6. listopada 2021. godine utvrdilo je da ObičajZapovijedi pod lipom u Gornjem Mikloušu ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra te je upisan u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z - 7474.